четвртак, 19. новембар 2015.

KAPA I CRVENA MARAMA - Ko se danas ponosi, a ko to srami pionira?

Danas, kada postajem pionir dajem časnu pionirsku riječ: da ću marljivo učiti i raditi, poštovati roditelje i starije i biti dobar drug. 
Bila je i ona druga verzija zakletve u čiji je tekst stavljena i obaveza poštivanja starijih i roditelja. U pionire su se prvašići primali 29. studenog, odnosno na Dan Republike od početka 40-tih pa sve do 1989.


Iako se većina bitangi koji se danas predstavljaju kao političari na jugoslovenskim prostorima sa sramom prisjeća tog vremena ili tvrde da se uopće ne sjećaju, estradnjaci s puno više topline pričaju o svojim pionirskim avanturama
Tako se Neven Ciganović (43) čak dvaput zakleo drugu Titu.
- Cijelo drugo polugodište prvog razreda proveo sam u bolnici zbog problema s nogom, pa sam morao ponavljati razred i tako su me još jednom primili u pionire - kaže nam Neven.
Stilistu sa zagrebačke Trešnjevke pionirska plava kapa i crvena marama poslužili su za prve modne izlete.
Ta kapa i marama bile su nam tako super da ih danima nismo htjeli skinuti - prisjeća se Ciganović, koji je na drugom primanju u pionire recitirao na proslavi.
- Prije same priredbe slučajno sam vidio kako se pripremaju sendviči i sokovi koje ćemo dobiti nakon primanja u pionire. Sjećam se da je program jako dugo trajalo a ja sam cijelo to vrijeme mislio samo na hranu - prisjetio se Sandi Cenov (46)
Nina Badrić je na Twitteru ponosno objavila svoju fotografiju pionira
Svoje nostalgično sjećanje prema tom razdoblju života pokazali su Alka Vuica (53)koja je snimila pjesmu “Pioniri” te Edo Maajka (35) koji je na omot svog četvrtog albuma “Balkansko a naše” stavio lik pionira.
Janko Popović Volarić (33) i danas ima pionirsku kapu, a maramu je izgubio. Primanje u pionire ozbiljno je shvatio. Bio je to, kaže, znak da si prošao prvu fazu odrastanja.
Reperica Remi bila je strašno ponosna što je postala pionirka. 
- I bila sam ponosna što sam poštena, iskrena, odana i sve ono iz zakletve. Mi klinci nismo imali pojma o političkim konotacijama toga svega pa nam je bilo super. Fotograf nas je snimio na brzinu, pa me je slikao s punim ustima - smije se Remi (34).
Ivana Kindl (35) pamti primanje u pionire po pripremama, a jedino žali što nije uspjela postati omladinka.
- Tog dana sam bila u tremi jer sam imala točku u školskoj plesnoj skupini koja je pripremala nastup za svečanost. Sjećam se da smo navrat na nos oblačili plave dresove, šlapice i vezali marame oko ruku. Kao i sve pionirsko-partizanske plesne koreografije, i ova je bila bazirana na kolu i maramama, to je taj stil. To mi je bio prvi ozbiljniji nastup u životu - prisjetila se pjevačica i voditeljica Ida Prester (35).

- Danima prije učili smo zakletvu jer smo imali jako strogu učiteljicu pa nitko nije smio pogriješiti - prisjeća se operni pjevač iz Rovinja Ronald Braus (40).
Za razliku od Vlatke Pokos, koja nije voljela pionirska obilježja pa se nerado sjeća kako su morali odjenuti uniforme na dan kad je umro Tito, Braus ju je volio nositi.
- Super mi je što smo svake godine na Dan Republike nosili u školu pionirsku kapu i maramu - kaže Braus.

Mala Titova vojska

Prvi članovi Saveza pionira bila su djeca koja su skupljala pomoć za partizane, brinula se o ranjenim borcima, obavljala odgovorne dužnosti partizanskih kurira, a mnogi od njih bili su borci. Od 1943. godine djecu Jugoslavije primali su u pionire, a zadnja generacija zakletvu je izrekla devet godina nakon Tita.

1 коментар:

  1. Iako se većina bitangi koji se danas predstavljaju kao političari na jugoslovenskim prostorima sa sramom prisjeća tog vremena ili tvrde da se uopće ne sjećaju, estradnjaci s puno više topline pričaju o svojim pionirskim avanturama.

    ОдговориИзбриши

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.