DRAGO PILSEL - ZNATE ŠTO, GOSPODO USTAŠE, ODJE*ITE !

Čini li vam se naslov ove kolumne pretjeranim? Ili baš i ne !

Smatrate li da teolog i kršćanin ne smije rabiti tako grubu riječ? Da ne dolikuje uglednome kolumnistu da prostači? Ha, nije Pilselu prvi puta, kazat će neki. Ne, nije. Ima prilika i dođe mi nekad da opsujem.

Danas sam takvog raspoloženja da bih nacionalistima, a nacionalist je fina riječ, treba kazati ustaškim i fašističkim protuhama, repao zajedno s Edom Maajkom: ”Mater vam jebem!” Ne, ne mislim ništa loše o ničijim majkama, sačuvaj me Bože takvova grijeha i moralnoga posrnuća!

Ja danas želim biti u čizmama (i to je metafora), jer sam zapravo spiritualno u opancima i dronjcima kao u jasenovačkih logoraša koji su 22 .4. 1945. krenuli u proboj i padali pokošeni mitraljeskom vatrom ustaških stražara logora smrti Jasenovac. Želim s njima vikati: Naprijed drugovi, u slobodu, makar ta sloboda bila crna raka!

Dosta je, dosta je bilo! Ustašama treba reći zaista, gospodo, dosta je vas i vaših laži, vaše mržnje i vašeg ponižavanja naše voljene domovine. Uostalom, pozivam vas da pročitate i govor bivšega predsjednika Stjepana Mesića održan jučer na komemoraciji antifašista u Jasenovcu, a koji donosimo kao Osvrt dana.

Danas sam takvog raspoloženja da bih nacionalistima, a nacionalist je fina riječ, treba kazati ustaškim i fašističkim protuhama, repao zajedno s Edom Maajkom: ”Mater vam jebem!” Ne, ne mislim ništa loše o ničijim majkama, sačuvaj me Bože takvova grijeha i moralnoga posrnuća!

Iz govora koji je održao Stjepan Mesić izdvajam ove njegove riječi: ”Ako netko govori kao ustaša, ako zastupa i promiče ideje što su ih zastupale ustaše, ako ističe njihovo znakovlje i simbole, ako pjeva njihove pjesme, onda je on ustaša. I zato nije nikakvo pretjerivanje, a još manje laganje, ako se kaže da se nad današnju Hrvatsku nadvio ustaški zloduh.”

U tom kontekstu, te imajući u glavi slike i zvukove užasa, naročito djece koja su u Jasenovcu umorena na tisuće, imam sveto pravo opsovati ustaše. Još jednom kažem: odjebite iz našega života!

Kome ja to govorim? Mrtvim ustašama? Možda i njima. Ali otpor, sublimiran u tu jako utjelovljenu hrvatsku riječ  ”odjebite”, treba pokazati ovima današnjim ustašama.

Kažu Kolinda Grabar-Kitarović (žena koja je krenula u kampanju kao gošća osuđenog narkodilera koji je radio selfie u nacističkoj odori), Željko Reiner (doktor koji bi vratio ustaški naziv našem parlamentu), Tihomir Orešković (koji se pravi gluh i silno je radostan kada se nađe na stadionu gdje se ori ”Za dom – spremni!”) te ostali pajaci iz njegove slučajne Vlade, a kojima su prije koji tjedan Amerikanci zavrnuli ruku da konačno ”osude” NDH, da ustaša u Hrvatskoj nema, da se nama ustaše pričinjavaju.

Recimo, samo recimo, da je tako, da izmišljamo ustaše. Što onda učiniti sa zahtjevom biskupa, svećenika, akademika i čitave kolone prijatelja Zvonimira Šeparovića i Vlade Košića da se ustaški pozdrav ”Za dom – spremni!” uvede u uporabu u oružanim snagama RH? Što pak sa braniteljima koji su postrojavali bojnu HOS-a Rafael Boban u čast poglavnika Ante Pavelića i NDH i koji i dan-danas od toga diskursa ne odustaju? Što pak sa prijateljima potpredsjednika Sabora Ivana Tepeša i glasnogovornika ekstremne desnice Velimira Bujanca koji Zagrebom urlaju ”Za dom – spremni”? Što sa tisućama ustaških i nacističkih grafita po našim gradovima i selima? Što sa crnim listama Srba u čijim se trgovinama ”ne smije kupovati”? Što sa feljtonima u katoličkom tjedniku Glas Koncila, listu zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, u kojima se žrtve ustaškog terora fundamentalno umanjuju, ali i ismijavaju? Što sa djelovanjem ”Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac”, sa filmom Jakova Sedlara i Hrvoja Hitreca, sa izjavama ljudi poput Ivana Zvonimira Čička (u emisiji ”Pošteno” na Federalnoj televiziji u BiH, kada reče da zločini komunista ”nadmašuju” zločine ustaša i fašista!) i sa svima onima koji tvrde da su zločini koji su počinili komunisti nakon 1945. veći od onih ustaških i da predstavljaju ”genocid nad hrvatskim narodom”?!

Iz govora koji je održao Stjepan Mesić izdvajam ove njegove riječi: ”Ako netko govori kao ustaša, ako zastupa i promiče ideje što su ih zastupale ustaše, ako ističe njihovo znakovlje i simbole, ako pjeva njihove pjesme, onda je on ustaša. I zato nije nikakvo pretjerivanje, a još manje laganje, ako se kaže da se nad današnju Hrvatsku nadvio ustaški zloduh”

Što s tisućama i tisućama komentara na desnim, ali ne samo na desnim ili ekstremno desnim portalima u kojima se veličaju ustaše a dijaboliziraju antifašisti i pripadnici civilne scene? Bujica i Dnevno.hr nisu jedini izdanci takvog novinarstva. I od toga danas nema efikasne zaštite: huškanje i govor mržnje, laži i difamacije kao da se ne mogu spriječiti ili kazniti. Govor mržnje pojedinih medija ozbiljno mijenja društvenu klimu. Huškanje protiv Srba, navodnih komunista, Židova, veličanje fašizma i ustaštva masovna su i svakodnevna pojava rekao je Ivo Josipović za Novi list. Na YouTube i Facebooku ima velik broj filmova i priloga koji veličaju ustaštvo i stvaraju mržnju. To ne smijemo podcijeniti. Mržnja s interneta i medija vrlo lako može prijeći u lavinu na ulicama.

Što zatim s redovnicom koja djecu na vjeronaučnoj tribini tjera da uz Thompsona pjevaju ”Bojnu Čavoglave” to jest, salutiraju ustaškim pozdravom? Što sa vjeroučiteljima koji već puštaju sramotan Sedlarov pamflet u opticaj? Nedavno prikazan Sedlarov i Hitrecov film o Jasenovcu brutalan je povijesni falsifikat s ozbiljnim implikacijama. Vidjeli smo (našao sam se u kinodvorani u pratnji Slavka Goldsteina) – među oduševljenim gledateljima bio je i ministar kulture Hasanbegović. A film, ne samo što izmišlja drukčiju povijest, već je i objava potjernice za nekim antifašistima.

Reakcija židovske i srpske zajednice, ali i mnogih građana, i ja sam s njima, da ne idu na tu takozvanu službenu komemoraciju je opravdana. Licemjerno je da ljudi koji su politički suučesnici povijesnog revizionizma i rehabilitaciju ustaštva, u Jasenovcu drže govore u spomen žrtvama ustaša. To je politički maskenbal u kojemu nije trebalo sudjelovati.

Iz svega navedenog i svega što ne želim ovdje ponavljati važno je da je na jučerašnjoj komemoraciji u Jasenovcu bio znatno veći broj ljudi, a bivši hrvatski predsjednik i predsjednik stranke ”Naprijed Hrvatska!” Ivo Josipović rekao je kako ga to ne čudi. Tzv. službena komemoracija bila je skup ljudi koji obnašaju najvažnije dužnosti u zemlji, ali koje narod ne prepoznaje kao iskrene antifašiste. Jučer su stigli oni koji su željeli izraziti pijetet prema žrtvama Jasenovca. Zato su svi ti ljudi tamo bili jučer, a ne onda kada su se pojavili dužnosnici.

Ali to što je nas više ne znači da je bitka dobivena. Možda dominiramo kada treba moliti pokojnike, žrtve terora, kada se stvari poslože tako da se čuje antifašistički glas, kada se prepoznajemo u općoj europskoj solidarnosti i suvremenim idejama demokracije i obrane ljudskih prava, u antifašizmu kao najpouzdanijoj barijeri luđacima. Ali to naše uvjerenje treba znati pretočiti u odgovarajuće politike

Priča o povijesti, Jasenovcu i svim drugim događajima iz Drugog svjetskog rata nije samo priča o tim strašnim, nažalost i ne do kraja minulim vremenima, već i priča o nama, pa i priča o budućnosti. ”Iza revizije povijesti krije se i revizija društvenih vrijednosti pa i onda revizija naše moguće budućnosti”, kazao je Josipović koji je istaknuo da je jučerašnji ”veličanstveni skup” u Jasenovcu pokazao da u Hrvatskoj dominiraju oni koji razumiju što je bio Drugi svjetski rat, kakvi su se zločini dogodili od strane ustaškog režima i koji razumiju da je bilo dobro boriti se protiv fašizma.

Ali to što je nas više ne znači da je bitka dobivena. Možda dominiramo kada treba moliti za pokojnike, žrtve terora, kada se stvari poslože tako da se čuje antifašistički glas, kada se prepoznajemo u općoj europskoj solidarnosti i suvremenim idejama demokracije i obrane ljudskih prava, u antifašizmu kao najpouzdanijoj barijeri luđacima. Ali to naše uvjerenje treba znati pretočiti u odgovarajuće politike.

Kada kažem: odjebite!, želim reći, da ih se mora pobijediti i na izborima.

Jučer sam još jednom stajao ispod Bogdanovićeva Kamenog cvjeta pokušavajući naslutiti vrhunac užasa, ali u nadi da s druge strane ustaških kama, batova, probijenih lubanja, raskomadanih leševa, onkraj svu otrovnost ljudske duše kod ustaša, među žrtvama koje su morale nastradati samo zbog etničkog, rasnog, vjerskog ili političko-filozofskog, što će reći svjetonazorskog predznaka, možemo sebi obećati povratak u normalnost.

Do te normalnosti nas vodi put revolta, put odlučnosti očajnih logoraša koji jurišaju goloruki na ustaška mitraljeska uporišta. Uvijek prisutan narod koji pati i šuti, mahom šuti, mora smoći snage da kratko, brzo i efikasno lansira ustašama odjeb jer su ova naša pitanja, pitanja zla i dobra, zločina i žrtve, života i smrti, bivstvovanja i ništavila, metafizička a ne ideološka. Pravo na slobodu i na vlastitu pamet, koje nam se niječe jer nas se s najviših političkih adresa vrijeđa i omalovažava, ne dopušta nam ni da šutimo ni da uzmaknemo.

Mi moramo sada nastupiti. Zato kažem, i po treći puta, jer ako je Petar u slabosti tri puta zanijekao Gospodina životvorca, tri puta je potrebno zlo otjerati s praga naše bremenite egzistencije: vi, ustaše, odjebite!