PropellerAds

уторак, 31. октобар 2017.

TITOVO IME NOSI VIŠE OD 180 ULICA U SVETU: Maršal i dalje drma planetu Zemlju!

Po drugu Titu su nazvane avenije, parkovi, trgovi u Indiji, Tunisu, Egiptu, Rusiji, Brazilu, Italiji...


U Zagrebu odnedavno ne postoji Trg maršala Tita, ali ulice, trgovi, parkovi, avenije i plaže sa imenom Josipa Broza i dalje postoje širom sveta, i to ih je više od 180!

U regionu ih najviše ima u Vojvodini i Istri, a istarski grad Rabac ima i plažu maršala Tita. Brozovo ime nose ulice i avenije gradova Afrike, Azije, Evrope i Južne Amerike, pogotovo zemlje nekadašanjeg nesvrstanog bloka.

Titova ulica postoji u Nju Delhiju u Indiji, te Adis Abebi (Etiopija), Luandi (Angola), Akri (Gana), Susu (Tunis), Kairu (Egipat), Moskvi (Rusija), Sao Paulu (Brazil) i u nekoliko italijanskih gradova.

Što se tiče Jugoslovenskih republika, situacija je sledeća: glavna ulica u Sarajevu zadržala je naziv Ulica maršala Tita, a celoj u Bosni i Hercegovini 19 ulica nosi Maršalovo ime.

Glavni trg u Titovom Velenju u Sloveniji je Titov trg, a jedna ulica u Titogradu i dalje se zove po Maršalu. U Beogradu je 14 ulica sa imenom doživotnog predsednika SFRJ. Istina, nijedna nije u centru, a najviše ih je u Grockoj - čak sedam.

четвртак, 12. октобар 2017.

UDARNIČKI ZA VREME TITA: Omladinci za 7 meseci izgrade 242 km pruge, 1.066 km autoputa za 6 godina (FOTO)

Najpoznatije radne akcije su one posleratne, kada su munjevitom brzinom sagrađena pruga Brčko-Banovići i Šamac-Sarajevo, a potom za pet godina autoput "Bratstva i Jedinstva". 
Ali, znate li za ono kada je 800 omladinaca vođenih parolom "Ni zrno žita okupatoru" u jeku rata žnjelo ispred samih ustaških bunkera, rizikujući život?!





Može se reći da su omladinske radne akcije u Jugoslaviji počele odmah sa izbijanjem Sedmojulskog ustanka u Srbiji, koji se potom proširio na sve delove naše bivše zemlje. Prva veća organizovana bila je ona u kojoj je oko 150 mladića i devojaka krenulo iz Užica oktobra 1941. ka Višegradu i Dobrunu na berbu kukuruza, a najveća u ratnom periodu je takozvana Žetva u Saničkoj dolini jula i avgusta naredne godine.

Tada je 7.000 omladinaca sabralo 270 vagona žita, tri vagona šljiva i jabuka, 17 vagona krompira, pet vagona pasulja, napravilo 4 vagona pekmeza od šljiva, i tako dalje. Najspektakularniji podvig u okviru te akcije je bilo ono kada je oko 800 žetelaca 27. avgusta radilo ispred samih ustaških bunkera pod parolom "Ni zrno žita okupatoru", što je postala i opšta parola korišćena za radne akcije tokom Narodnooslobodilačke borbe.

Krajem rata mladi čiste ruševine, obnavljaju puteve, pruge i mostove, seku šume za ogrev po dubokom snegu i ciči zimi. Nastavilo se udarnički, pa je tako 1946. godine 62.268 omladinaca izgradilo 90 kilometara pruge Brčko-Banovići; Titu su obećali da će posao biti okončan do 29. novembra, ali je završen 22 dana pre roka. Na prvom vozu nalazio se transparent: "Mi gradimo prugu — pruga gradi nas".
Naredne godine 217.234 omladinca i omladinke grade prugu Šamac-Sarajevo dužine 242 kilometra uz 17 mostova i devet tunela ukupne dužine 2.525 metara; sa radovima se počelo 1. aprila, a okončani su 15. novembra, sada dve nedelje pre zadatog roka.
Pruga Doboj-Banjaluka — duga 90 kilometara sa 34 mosta i tri zahtevna tunela dužine 3.500 metara — građena je između 1. marta i 20. decembra 1951. godine, a na njoj je radilo 87.000 mladih. Omladinskim radnim akcijama sagrađeno je i bezbroj velikih i malih fabrika koje je nemoguće pobrojati, jedan broj hidrocentrala, a mladi su radili i na izgradnji Novog Beograda.
Sredinom pedesetih bilo je oko 20.000 manjih lokalnih omladinskih gradilišta, a sve je promenio Titov poziv izrečen na Šestom kongresu Narodne omladine Jugoslavije 27. januara 1958. godine, da se nastavi sa izgradnjom autoputa "Bratstvo i Jedinstvo" sa kojim se počelo odmah nakon rata ali se stalo 1950.
Već 23. novembra 1958. završena je prva deonica te najbitnije ceste bivše Jugoslavije, kada su povezani Zagreb i Ljubljana. Na tome se znojilo 53.323 mladih. 51.000 radila je naredne godine na deonici između Niša i Paraćina, i tako dalje i tako dalje. Za nepune tri godine mladi uspevaju da sagrade 380 kilometara puta između Beograda i Zagreba. 1963. godine mladi završavaju poslednju deonicu između Beograda i Osipaonice kod Smedereva čime se dolazi do konačne brojke od251.737 u ovaj poduhvat upregnutih omladinaca i omladinki. Dužina? 1.066 kilometara.
Omladina ne staje ni šezdesetih ni sedamdesetih, posebno je aktivna tokom obnove Skoplja i Banjaluke nakon zemljotresa, ali ono prvobitno oduševljenje ipak, kako vreme prolazi, jenjava. Postoje odstupanja od tog trenda; recimo, 1979. godine u 32 omladinske radne akcije saveznog značaja učestvuje 46.663 mladih ljudi, naredne u 34 savezne akcije 43.000, a naredne u 36 saveznih te 60 republičkih i pokrajinskih — 60.000.
Ipak, kao što rekosmo, onaj prvobitni entuzijazam i želja da se pomogne zajednici jugoslovenskih naroda koje smo svi bili deo, splasnulo je i postalo više anomalija nego pravilo. Reč "anomalija" bi možda trebalo pročitati kao: "poslednji trzaj mrtvaca".
Što se tiče same organizacije radnih akcija, treba reći da su omladinci bili podeljeni u radne brigade koje su bile podeljene na čete; brigadama su rukovodili komandanti, a četama komandiri. Sve brigade su imale svoje zastave i međusobno su se nadmetale ko će više i bolje i brže da izvede zadatak (kažu stariji da je glavna zabava bila ukrasti suparničku zastavu koja se inače čuvala kao svetinja i koja, recimo, nije smela ni da pokisne).
Omladinci su ustajali rano, prvi deo dana fizikalisali, a posle se bavili kulturnim aktivnostima, sportskim, ideološkim obrazovanjem, pohađali razne kurseve (mnogi su tako postali električari, fotografi, radisti), u organizaciji države se učili vožnji kola, motocikala, kamiona, traktora, dobijali dozvole. Drugim rečima, tkali su sebe u svoju zemlju, a njihova zemlja je zauzvrat tkala sebe u njih.


FENOMEN JUGOSLOVENSKE KOŠARKE: To što mi imamo nema niko na svetu!

To je jedinstvena košarkaška filozofija i ona se sastoji iz jedinstvene selekcije mladih talenata i jedinstvene metodike treninga – kaže trofejni strateg i proslavljeni košarkaški trener Svetislav Pešić



Proslavljeni košarkaški trener Svetislav Pešić u društvu evropskog prvaka u džudou Aleksandra Kukolja bio je gost Fakulteta za sport Univerziteta "Union - Nikola Tesla".
Iskusni stručnjak tom prilikom održao je predavanje studentima, a osim trenerskih tajni Pešić je sa mnogo žara, u svom stilu, govorio i o nekim životnim lekcijama:
 To što mi imamo, nema niko na svetu u to budite sigurni. To je jedinstvena košarkaška filozofija i ona se sastoji iz jedinstvene selekcije mladih talenata i jedinstvene metodike treninga. Možda drugi imaju bolje metode, ali su oni u svakom slučaju drugačiji.

Posle emitovanja dokumentarnog filma "250 stepenika" Pešića mnogi pitaju zašto je toliko strog:
- Ja im onda uzvratim pitanjem, a da li vam ja izgledam strogo? Odgovaraju mi da sam baš srdačan. Ne, ja nisam strog, ja sam samo zahtevan, a tu ogromnu energiju i motivaciju širim oko sebe pa i na svoje igrače. Tako stvaram radnu etiku kod mladih sportista. Radne navike se stiču u porodici. Najveći broj vrhunskih sportista, ne samo iz košarke već i ostalih sportova, koje sam imao prilike da upoznam dolaze iz familija gde su stekli vaspitanje. Leva ruka viljuška, desna nož, a ne počinje se sa jelom dok ćale nije došao, seo za sto i svima poželeo prijatno. 

OBAVEZNO PROČITATI: Evo šta je Tito poručivao svakom đaku u Jugoslaviji!

Više od 90% Jugoslovena i danas često kažu kako je život u Titovoj Jugoslaviji bio mnogo bolji nego danas i da se tada mnogo bolje živjelo


Tito je imao motivacionu poruku za svakog školarca, pa je na početku svake đačke knjižice pisala njegova poruka u kojoj je stajalo sljedeće:
“Učite dobro i slušajte svoje nastavnike. Oni žele da stvore od vas dobre, prosvećene građane naše zemlje. Nastojte da budete što bolji. Oni koji teže uče treba da ulože malo više napora, pa će i oni postići dobar uspjeh. Morate biti istrajni u radu; ako nije dovoljan jedan sat da naučite neku lekciju, radite dva ili više, ali je uvijek savladajte dobro. Učite uporno i ozbiljno, jer znanje ima veliku važnost za građane socijalističke zemlje kao što je naša Jugoslavija.

Imajte uvijek na umu da prema socijalističkoj Jugoslaviji imate velike obaveze.
Uvijek treba da pamtite da su se, zajedno sa starijima, za našu novu Jugoslaviju borili i svjesno išli u smrt i omladinci od petnaest i više godina, da su u najžešćim borbama jurišali ne misleći na to da li će iz borbe izići živi. Naši ljudi davali su svjesno svoje živote da bi budućim generacijama i omladini koja dolazi omogućili bolji život. Nemojte to nikad zaboraviti i neka vam je uvijek na srcu težnja da se tim žrtava odužite na taj način što ćete dobro učiti i postati svjesni građani socijalističke Jugoslavije”, pisalo je u đačkim knjižicama đaka SFRJ.