RAZIJA MUJANOVIĆ: NEMA ZEMLJE BEZ JUGOSLAVIJE!

ŽIVA LEGENDA JUGOSLOVENSKE ŽENSKE KOŠARKE GOVORI O JUGOSLAVIJI I O SPORTU TADA I DANAS

Razija Mujanović je ubjedljivo najbolja košarkašica sa prostora ex Jugoslavije. Četiri puta je bila zvanično najbolja košarkašica Evrope, tri puta je osvojila Euroligu (jednom sa tuzlanskim Jedinstvom), igrala profesionalnu košarku u SAD-u, sa Jugoslavijom je osvajala medalje na Olimpijskim igrama, svjetskim i evropskim prvenstvima.

Šta danas radi Razija Mujanović?

– Ništa! Uživam u životu. Udata sam, nemam djece, živim u Sarajevu. Daleko sam od košarke, iako smatram da bih mogla puno pomoći. Nažalost to puno govri o tome ko danas vodi našu košarku, kada za Razu nema mjesta u njoj. U ovom trenutku, što dalje to bolje.

Kada se okrenete, da li shvatate da ste u jednom trenutku bili najbolji u Evropi?

– Danas shvatam, ali tada to nisam baš najbolje razumjela. U tim godinama mi je sve bilo normalno, titule, priznanja … Kada sve ide kako treba čovjek ne razmišlja šta sutra.

Najveće klupske, ali i individualne uspjehe napravili ste u Jugoslaviji. Nedostaje li vam danas ta država?

– I danas sam veliki jugonostalgičar. Živjeli smo bolje, sve je bilo bolje i lakše, organizovanije, sigurnije. U odnosu na neke evropske države, mi smo i tada bili mali, a zamislite kako je danas. Nikako! Kao male državice teško funkcionišemo. Zato mislim da bi nam svima bilo bolje u jednoj državi.

Može li neka država ili klub, nastali raspadom Jugoslavije da se približe onim vremenima?

– Ništa nije nemoguće. U Srbiji se igra prilično dobra košarka. One su šampionke Evrope. To čak nije uspjelo ni mojoj generaciji. Dobrim radom, ali prije svega sistemom, sve se može, iako sada nažalost finansije mnogo više diktiraju uspjehe nego ranije.

Imate li kontakt sa saigračicama iz Jedinstva? Osima vas tu su bile Mara Lakić, Stojanka Došić, Naida Hot, Zorica Dragičević, Smilja Rađenović …

– U kontaktu smo. Udaljene smo kilometrima, ali kad god možemo popiti kafu, popijemo je. Društvene mreže su dosta pomogle, ako se ne vidimo, bar se čujemo.

Živite u Sarajevu, pamte li vas u Tuzli ali i drugim gradovima nekadašnje Jugoslavije?

– U Tuzli sam živa legenda. Ljudi me žele dodirnuti, porazgovarati, popiti kafu. Često tamo odem na sat, dva a ostanem dva, tri dana (smijeh). Tako je i u ostatku bivše Juge. Jeste mnogo godina prošlo ali ljudi valjda pate za tim ljepšim, sretnijim vremenima i rado ih se sjećaju.

Čime bi se Razija bavila da nije bila košarkašica?

– Završila bih fakultet. Ekonomija me je privlačila. Bila sam odlikaš u školi, ali zbog obaveza nisam mogla sve to da pratim. Reda radi, upissala sam DIF, ali indeks je ostao na fakultetu. Da sam krenula, ne bih bila tako uspješna košarkašica. Teško je biti uspješan na više frontova. Ja sam zadovoljna onim što sam postigla u životu.