- Hrvatski fašizam je neuništiv onako kako je to žohar, jednako je tako i sa srpskim. Ruku na srce, fašizam nema naciju. Njegovo je lice jednako odvratno u Francuskoj i u Danskoj. Mrzi drugog i drugačijeg, prikaži lov na lovu kao borbu za dobro svog naroda.
Rekli ste da je fašizacija dosegla razmere kakve nisu bile ni devedesetih?
- Eksplicitnija je. Hrvati su jednako fašisti kao što su to i Šveđani, izgleda da su možda manje jer još nemaju registriranu naci partiju. Bit će i to, ako nam bog da zdravlje. Otkad je HDZ sa Plenkovićem došla na vlast postali smo baš onako - naci. Ne mogu reći da sam bila zapanjena kad sam ovih dana videla da ustaše marširaju Zagrebom, ali mi je bilo čudno zašto ih policija štiti. Oni su javno stupali glavnim gradom moje zemlje i niko ih nije napadao. Hrvatska je danas vrlo frendli prema ustašama. Veselo stupamo prema 1941.
Kako na to gleda demokratska EU?
- Ne mislim da EU ima baš mnogo veze sa demokracijom ali mi je bilo smiješno kad sam čula da je jedino Amerika digla glas protiv ustaša. Foksnjuz, glasilo najcrnjih američkih desničara, uznemirili su naši dečki. Amerima koji su pod Klintonom i Obamom pobili i obeskućili milijune ljudi, njima je naša mala, crna, prljava grupa gadova bila "too much". Protestirali su i službeno.
Govorite samo o fašizmu u Hrvatskoj, u romanu "Uho, grlo, nož" pišete i o onom u Srbiji?
- Pišem blog koji je vrlo čitan. Pogledalo ga je oko 12 miliona ljudi. Čitan je na celom prostoru - koji ja ne zovem regionom, nego Jugoslavijom - i često me komentatori (ispod teksta) pitaju - zašto pljuješ po Hrvatima a ne pljuješ po Srbima? Ja nisam Srpkinja i ne živim u Srbiji. Srpski fašizam me ne pali jer ne živim u njemu. Hrvatski me žestoko ugrožava kao građanku Hrvatske i kao ljudsko biće. Vrijeđa mi pamet. A vaš predsjednik i naša predsjednica su tema za sebe.
Moja predsjednica gospođa Grabar-Kitarović je, znam da je izraz otrcan ali ne nalazim bolji, žestoko intelektualno nevina, zato ne bih prema njoj smjela biti oštra. Međutim, ona jest predsjednica moje države iako je biće koje iz kuće ne bi smjela izaći bez negovatelja, o davanju izjava da se ne govori. Ma kakva bila, ona je moja predsjednica, zato joj ništa ne praštam. Preciznije, ne praštam onima koji je drže tamo gdje jest. Ona je upravo zbog svoje svemirske nekompetencije opako opasna.
A to znači?
- Osjećam se odvratno u zemlji u kojoj živim. Oni kojima je dobro poručuju mi - iseli se! Zašto bih se iselila? Hrvatska je lijepa zemlja, ima divno more, tu sam se rodila, tu imam dvije kuće koje nisam nikome ukrala, tu mi je djedovina... Ne želim da se iselim iz svoje zemlje, želim da ona postane bolja ili bar normalnija. Postat bolja neće. Treba reći da Hrvatskom ne vladaju ustaše. Ono što sebe naziva "ustašama" su maškare koje samo skreću pažnju sa činjenice da ova ekipa HDZ-a sa Plenkovićem na čelu priprema rasprodaju onoga što nam je još ostalo; vode, šume, otoci... Hrvatskom vladaju kriminalci.
Više puta ste rekli da su strašni ratovi devedesetih zapravo vođeni samo zbog preraspodele novca?
- Nije to preraspodjela, to je otimačina. I to je valjda danas jasno ko dan. To je i glavni razlog novih-starih sukoba na ovom području. Najljepše mi je kad slušam svjetske analitičare koji su bili deo kuhinje u Libiji i ostalim zemljama u kojima je haralo američko proljeće. Oni ovih dana pišu i govore, oni ZNAJU što će se kod nas dogoditi jer su jako pametni - oni znaju da će planuti Bosna, Kosovo... Sve će planuti što oni budu hteli da plane. Mi smo tu samo da to izvedemo.
Svako ko je u Zagrebu dočekao naciste kako ih je Stepinac dočekao - trebao bi gorjet u paklu
- Kao i pre dvadeset i šest godina, iz ekonomskih interesa. Ako npr. Koka-Koli treba da plane - planuće. Ukoliko nekoj korporaciji zatreba voda, a vode ima u Zagrebu, Zagreb će, ako vodu ne bude dao milom, pretvoriti u prah i pepeo, iz njega izvući vodu i onda reći da je to borba za demokratiju. Danas se diljem svijeta ubijaju milijuni ljudi u ime demokracije. Još sam 2002. napisala da pet Koka-Kola jebe ceo svet. Pre godinu dana sam svojim čitateljima napravila šoljice sa tim citatom računajući da će makar svako drugi kome je poklonim shvatiti o čemu se radi. Ali to niko nije razumeo.
Skoro sam čitala neki tekst iz, čini mi se, Gardijana o tome kako nije problem Tramp, nego su problem korporacije. Neko je to video prije, neko tek danas, neko to neće videti nikad jer je ta istina o današnjem svijetu normalnom čoveku nepodnošljiva. Više ne postoje zemlje, ni nacije nisu bitne. Postoje samo korporacije koje su u suštini zločinačke organizacije jer melju sve pred sobom, uključujući i živo ljudsko meso, zarad svojih interesa. Soroš i njegovo "otvoreno društvo" (sad će opet neko reći da imam nešto protiv Židova, nije tačno, samo sam se njega prvog setila) na ovim su prostorima bili oličenje borbe za "pravdu", "istinu" i "demokraciju". Pa gde su ta pravda, istina i demokracija za koje su se on i ljudi koji su radili za njega borili? Za šta su se oni izborili osim za to da naša deca nemaju ni gde ni od čega da žive, da moraju biti zahvalni ako kao građani trećeg reda u sopstvenoj zemlji crkavaju za plaću od koje ne mogu da žive i za posao bez koga mogu ostati svakog časa.
A običan čovek u svemu tome..?
- Obični ljudi se bore za opstanak i mire sa sudbinom. Postali smo robovi. Nedavno sam pročitala u "Jutarnjem listu", u tekstu njihove dopisnice iz Londona, kako ogromna većina britanskih tridesetpetogodišnjaka visokoobrazovanih i regularno plaćenih živi sa roditeljima i nema šanse da ikad dođe do svog krova nad glavom jer 500.000 funti košta najjeftiniji stan u Londonu. Dakle, današnji mladi Britanci bit će prva generacija koja će živjeti lošije od svojih roditelja.
Svako ko je u Zagrebu dočekao naciste kako ih je Stepinac dočekao - trebao bi gorjet u paklu!
ОдговориИзбриши