Malo je, međutim, poznato da je ova pjesma nastala u potkozarskom selu Bjelajcima. Ispjevala je Persa Ristić, domaćica i učesnik narodnooslobodilačke borbe iz ovog sela.
Sjeća se, kaže, dobro svih ofanziva. Posebno one kozaračke, kada je od Njemaca i ustaša otjerana u Slovoniju, prenose Nezavisne.
Početkom oktobra 1942. godine vratila se iz Slovenije.
Ponovo je stigla u rodne Bjelajce. Zatekla je pustoš na sve strane, popaljene kuće, izginulo stanovništvo ili otjerano u logore.
Persa se sjeća:
„Nas nekoliko žena koje smo preživjele, obilazile smo njive, pašnjake na kojima nije požnjevena pšenica i pokošeno sijeno. U tom teškom vremenu prvi put smo zapjevale pjesmu: Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo“.
Tako je ova pjesma krenula od mjesta do mjesta, od bitke do bitke.
Ona i danas s drugaricama s kojim je dijelila i dobro i zlo, rado zapjeva.
