PropellerAds

петак, 11. новембар 2016.

ALARMANTNO UPOZORENJE - OHRIDSKO JEZERO NESTAJE ZBOG GRAĐEVINSKE MAFIJE

Ohrid je jedno do 35 područja proglašenih za svetsko prirodno nasleđe, a prema zaštiti koju uživa od UNESKO, nalazi se na istoj ravni sa Ibicom ili Makču Pikču, ali Makedonci kao da nisu svesni toga




Makedonski ekolozi „Front 21/42“ i „Eko-svest“ upozoravaju da planirani razvojni projekti duž obale Ohridskog jezera i Nacionalnog parka „Galičica“ mogu dovesti do presušivanja poslednje močvare u ohridskom regionu – Studenčiškog Blata. To je unikatno prirodno staništa retkih vrsta rastinja, ali i samog Ohridskog jezera.


Stahuje se da će se time naneti šteta brojnim vrstama biljnog sveta zaštićenog Bernskom konvencijom ( konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa ), a planirana izgradnja ski-centra na planini na kojoj nema snega uništiće celokupni biodiverzitet na Galičici.
Istovremeno, ekolozi strahuju da će u tom slučaju Ohridsko jezero biti izbrisano i sa liste UNESKO.
Ohrid je jedno do 35 područja proglašenih za svetsko prirodno nasleđe, a prema zaštiti koju uživa od UNESKO, nalazi se na istoj ravni sa Ibicom ili Makču Pikču, ali Makedonci kao da nisu svesni toga.
I sam UNESKO je pre nekoliko meseci upozorio da veliki broj planiranih infrastrukturnih projekata može da utiče na vrednost Ohrida i jezera, a na poslednjoj sednici u Istanbulu, najavljena je mogućnost da 2017. godine Ohrid bude izbrisan sa liste UNESKO i prebačen na Listu svetsog nasleđa u opasnosti.
Pored žalbe koju su podneli Stalnom komitetu Bernske konvencije u Strazburu, ekologisti zahtevaju da se planirani projekti odlože, jer je Makedoniji dat rok da do februara 2017. godine odstrani primedbe Komiteta UNESKO.

KO JE PRVA DAMA SAD: OD JUGOSLOVENSKE MANEKENKE DO ŽENE AMERIČKOG PREDSEDNIKA

Stanovnici gradića Sevnice u jugoistočnoj Sloveniji, gde je Melanija odrasla, kažu da je njen otac prodavao auto delove, a majka radila kao krojačica u fabrici dečje odeće. Neki mediji navode i da joj je otac bio član Komunističke partije, kao i mnogi drugi u socijalističkoj Jugoslaviji.
Melanija Tramp nasledila je Mišel Obamu u Beloj kući i postala je prva dama Amerike. Njen suprug Donalda Tramp postao je predsednik SAD.
Svoj put do Bele kuće će moći da zahvali jednom slučajnom susretu 1987. u Ljubljani.
"Odlazio sam sa modne revije u Ljubljani i video je ispred zgrade. Verovatno je čekala drugaricu", ispričao je za Rojters slovenački fotograf Stane Jerko.
"Zapazio sam je jer je bila visoka i mršava. Prišao sam joj i predložio probno fotografisanje", naveo je on.
Rezultat su bile crno-bele fotografije 17-godišnje Melanije Knavs, koje su pokrenule njenu manekensku karijeru koja će je odvesti do Milana i Njujorka, gde će na jednoj zabavi 1998. sresti Donalda Trampa.
Iako njena priča ipak nije bila bukvalno put od trnja do zvezda, život koji ima kao supruga američkog multimilijardera daleko je od njenih skromnih korena u Jugoslaviji.

Stanovnici gradića Sevnice u jugoistočnoj Sloveniji, gde je Melanija odrasla, kažu da je njen otac prodavao auto delove, a majka radila kao krojačica u fabrici dečje odeće. Neki mediji navode i da joj je otac bio član Komunističke partije, kao i mnogi drugi u socijalističkoj Jugoslaviji.

Iz Trampove kampanje nude malo drugačiji pogled na Melanijino detinjstvo i tvrde da je počela da se bavi manekenstvom već u petoj godini, da joj je otac bio menadžer u automobilskoj kompaniji, a majka modna dizajnerka.

понедељак, 7. новембар 2016.

OLIVER STOUN: Tramp je ćaknut, Obama kratkovid, a Klintonova je najopasnija!

Dan uoči izbora američki režiser Oliver Stoun je dao intervju za list Le Temps gde je komentarisao kandidate za predsednika SAD i odlazećeg predsednika

Za njega je Tramp opasan jer je “ćaknut“, Obama kratkovid jer vređa Rusiju, a Klintonova je opasnija od svih jer podržava bombardovanje drugih država i mešanje u njihovu unutrašnju politiku.
Oliver Stoun je u intervjuu ispričao kakvo je njegovo mišljenje o maglovitoj budućnosti Edvarda Snoudena, o kome je snimio film, a takođe je dao svoju prognozu za predstojeće izbore.
Tragediju Edvarda snoudena je opisao kao slepilo američkog naroda koji veruje u svaku reč vladajućih struktura i na taj način se odriču sopstvenih sloboda zarad nekakve zaštite, isto kao i narod kojim je vladao Hitler. Kaže da je rat sa terorizmom odličan povod da se radi sve, uključujući i omasovljenje sajber oružja.
Prema Stounu kapitalistički sistem funkcioniše zato što nagrađuje ljude za njihovu apatiju, a po njemu je najbolji primer toga američka televizija.
“Američke reportaže o Siriji deluju blago i “pasterizovano“ u odnosu na francuske reportaže, gde je prikazan sav užas rata.“, smatra režiser.
Kada su ga novinari pitali šta će se desiti ako Tramp pobedi, Stoun je odgovorio: “Vas Evropljane užasava takva perspektiva. Smešno je to što mi svi zadaju takvo pitanje. Ne mislim da Tramp ima neke šanse da postane predsednik, ali trebali bi da se bojite gospođe Klinton. Klintonova je Putina uvredila i poredila sa Hitlerom, podržala je bombardovanje Libije i pokret “Kontras“ u Nikaragvi.“
“Tramp je ćaknut. On jedan dan govori jedno, a sledeći dan sasvim drugo. Šta vas tera da mislite da je Hilari Klinton manje opasna? Kažu da je liberalna? Ona podržava politiku mešanja u tuđe poslove. Ja bih voleo da vidim u Beloj kući kandidata Demokrata koji je za mir. Ali ona je na čelu ratno nastrojene partije, Berni Sanders bolje iskazuje tradiciju Demokratske partije.“, rekao je režiser

субота, 5. новембар 2016.

MILIJARDU I JEDAN RAZLOG: ZAŠTO MI FALI JUGOSLAVIJA !

Fali mi bratstvo i jedinstvo
Mladost, sloboda, polet, pioniri, solidarnost
Fali mi Split, Skopje, Ljubljana, Sarajevo...
Fale mi akcijaši i izgradnja puteva, pruga, mostova
Falim sam sebi onakav kakav bih bio DA JE JUGOSLAVIJA OSTALA CELA !!!
Fali mi Jugoslavija i živi njeni stubovi
Da odem do Bekima Fehmiua
I poklonim mu se za dostojanstvo kojim je zračio
Da Arsena zamolim za neki literarni savet
I da zapevamo „O, mladosti...“
Da zateknem Miku Antića pripitog
Da naletim na neki plakat Indexa
I Davorina Popovića kako ispija poslednju pred nastup
Da vidim pravo Bijelo Dugme, tada
Ili Kemu kako pevuši „Dušu moja“ svojoj Branki
Ili Balaševića dok se nije umorio
O Čorbi i da ne pričam
Fali mi Jugoslavija i njeni živi bogovi

Radnici koji se ponašaju kao gospoda
I gospoda koja ne pati od veličine
Nego se stavlja u službu opšteg dobra
Fali mi glumačka družina koja je igrala za narod
U narodu, gde god da se pojave
A ne u reklamama

Fali mi pisci koji se druže, pesnici
A ne kao ovi današnji nesrećnici koji ne mogu ni da se gledaju
Fale mi svi ti veliki, usmereni na ljude
A ne silne umišljene veličine kakve traži savremeni svet
Fali mi bratstvo i jedinstvo
Mladost, sloboda, polet, pioniri, solidarnost
Fali mi Split, Skopje, Ljubljana, Sarajevo...
Fale mi akcijaši i izgradnja puteva, pruga, mostova
Falim sam sebi onakav kakav bih bio
Da sam rastao tada
U tim divnim generacijama
Kojima pripada moj otac
Pedeset i neke
Šezdeset i neke
Možda i početak sedamdesetih
Kada su rođeni
Fali mi onaj duh, momački i vojnički
Koji se vaspitavao na Makarenku i „Ništa nas ne sme iznenaditi“
Fali mi onaj duh šezdesetih
Studentske borbe ali ne za bodove nego za revoluciju
Predstava Kosa i „Daj nam sunca...“
Deca cveća, hipi, antimilitarizam
Fali mi onaj duh sedamdesetih
Fali sve ono što je tada bilo mlado i u začetku
Što je posle otišlo u drugu krajnost
Kao i sve drugo kada se umeša čist profit i interesi
Fale mi neke slatke iluzije u koje se tada verovalo
I slatko šarenilo sveta koje je sve sivlje i bljutavije
Fali još toliko toga, da ne nabrajam
A najviše fale vibracije koje su se osećale u vazduhu
Slovenci, Hrvati, Albanci, Srbi, Makedonci, Crnogorci, Bosanci
Na jednom mestu, u ljubavi
Pardon, Jugosloveni
Na jednom mestu, u ljubavi
Fali onaj osećaj slobode u grudima
Manji strah od ljudi i budućnosti
Svi oni koji su bili spremni da priteknu u pomoć
Žene koje su tražile manje a davale više
Muškarci a ne fejsbuk zavodnici i internet voaeri
Deca ulice a ne deca kompjutera
Čijim mozgovima je sve tehničko bliže od svega ljudskog
Fali, fali, fali
A najviše falim sam sebi onakav kakav bih bio
Da sam se rodio u tom vremenu
I da sam živeo sa svim tim ljudima
Vaspitavao i stasavao
Živo me zanima kakav bih postao
I šta bih pisao
I za koga
Ko zna, možda isto
Jer, srećom, sve prolazi
Jedino su prave inspiracije neprolazne
Prave stvari su pravima uvek dostupne

VEDRANA RUDAN: : Svijetom vladaju bešćutne zvijeri!

Moji čitatelji prazne svoju agresiju čitajući moje tekstove umjesto da svom bankaru ili poslodavcu razvale glavu!
 Naravno da ubijanjem poslodavaca i paljenjem banaka ne bismo daleko stigli ali bismo naše gospodare ipak malo uznemirili...


Jedanaesta knjiga a ujedno sedmi roman Vedrane Rudan, „Muškarac u grlu“ predstavlja ovu provokativnu spisateljicu u dosad najzrelijem izdanju. Kroz odnos glavne junakinje s nekoliko različitih muškaraca, Vedrana Rudan bez dlake na jeziku otvara nekoliko tematskih okvira koje u svojoj prozi ranije nije doticala. Ispod spoljašnjeg sloja narativa lagano izbija opor utisak o nemogućnosti komunikacije, o teškoćama na koje nailazimo u nastojanjima da dosegnemo ideal istinske bliskosti između dvoje ljudi, o tome kako smo čak i u najbliskijim vezama koje u životu uspijemo da ostvarimo ipak osuđeni na to da do kraja ostanemo zarobljeni u sebi samima. Naracija je brza, duhovita, lucidna; radnja romana smiješna i tužna ujedno. Roman „Muškarac u grlu“ objavila je Laguna, a na minulom beogradskom Sajmu knjiga ovo je bio jedan od najčitanijih naslova. 
Vedrana Rudan (1949, Opatija) objavila je deset knjiga, koje su prevedene na engleski, mađarski, slovenački, poljski, francuski, italijanski, ruski i makedonski jezik. U Rusiji su joj prevedene čak tri knjige, u Americi nekoliko priča i dvije knjige. Pozorišne predstave dramatizovane prema njenim knjigama igrane su u Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Varšavi, Londonu, Santa Moniki, Budimpešti. Bila je novinarka, kolumnistkinja, radila je kao urednica na Hrvatskom radiju i voditeljka TV emisije. Svaki put je dobila otkaz. Vedrana Rudan piše na svom blogu www.rudan.info. Ima sto šezdeset hiljada sljedbenika a stranica je pogledana preko deset miliona puta. Živi u Rijeci s mužem stalno, a s unukom povremeno.
 
U ovoj knjizi dotakli ste se suštinskih tema o svrhi ljudskog življenja. Pa kad smo već kod toga: ima li čovjek pravo i na svoju nesreću? Ili je ljudska nesreća produkt “prava” moćnika koji hoće da unesrećuje druge ljude?
-   Ljudsko biće bi trebalo imati pravo na sreću. Nažalost, svijetom ne vladaju topla ljudska bića nego bešćutne zvijeri. Kako u maloj Crnoj Gori ili maloj Hrvatskoj tako i u velikoj Americi. Običan čovjek ima pravo samo na nesreću osim ako se poneki od njih sam ne izbori za komadić sreće. Mislim da je sreća kad spoznaš što te „malo“ može razveseliti. Lijep dan, zdravo dijete, žena koju voliš, posao, zdravlje… Doduše, danas to više nisu male stvari. Postaju ogromne jer sve ima svoju cijenu. Odlazak liječniku pedeset eura, najobičniji lijek trideset eura, školske knjige sto pedeset eura… 
Teško je danas biti sretan jer živimo u najgorem od svih vremena. Postali smo robovi, svijetom upravljaju korporacije, potpuno je svejedno da li živiš u Budvi ili Njujorku, tvoje su patnje iste. Rješenje ne vidim. Ljudi se bore za opstanak, nemaju vremena za dizanje revolucije a i neprijatelj nema lice. Na koga ćeš nasrnuti da bi ti bilo bolje? Na Kokakolu?

четвртак, 3. новембар 2016.

ŠAMARČINA USTAŠAMA: SAŠA BROZ O LAŽIMA VEZANIM ZA BLEIBURG

UNUKA JOSIPA BROZA TITA, SAŠA BROZ, DEMANTUJE LAŽI I NOTORNE NEISTINE VEZANE ZA LIK I DELO SLAVNOG MARŠALA


..rijetko se upuštam u demantiranja raznih notornih neistina, a vezano za "lik & djelo" svog djeda. 
Kao prvo, ne želim davati nikakav legitimitet osobama kojima bi trebala replicirati. Na njihov se nivo ne želim spuštati. 
Kao drugo, kada bi se krenula baviti demantiranjima raznoraznih laprdanja mogla bi 24h raditi samo to. Nadalje, Hrvoja poznajem i cijenim kao vrsnog povjesničara i čovjeka od konkretnih argumenata. S obzirom da on kao gost nije mogao uložiti demantij, a u skladu s činjenicom da moj profil posjećuje mnogo više ljudi nego što je slušalo spornu emisiju, koristim priliku za objavu njegovog demantija u cjelosti.
"U emisiji Poligraf emitiranoj na 1. programu Hrvatskog radija i 4. programu HRT u petak 28.10.2016. jedan od sudionika emisije g. Roman Leljak izjavio je kako je Tito osobno zapovjedio ubojstva kod Bleiburga. U tu svrhu je citirao dokument iz 15.5.1945. u kojem se, po Leljakovim riječima Tito zahvaljuje komandantu Treće armije JA Kosti Nađu „na likvidaciji 140 tisuća Hrvata“. 
Leljak dodaje kako je taj dokument i sam Nađ objavio u svojoj knjizi „Pobeda“ na str. 3.
 S obzirom da su spomenuti dokument i knjiga javno dostupni i napisani na svima razumljivom jeziku, ne treba biti povjesničar (dovoljno je biti pismen) da se shvati kako se radi o izmišljanju navoda koji u samom dokumentu ne postoje. 

Ono što u dokumentu stoji je Titova čestitka na uspješnim borbama s onim ustaškim i njemačkim postrojbama koje se unatoč njemačkoj kapitulaciji nisu odlučile predati nego su (pod vodstvom Maksa Luburića i Rafaela Bobana) nastavile oružani otpor prilikom povlačenja prema austrijskoj granici. U dokumentu nema niti jedne riječi o likvidacijama Hrvata, a posebno ne 140 tisuća Hrvata. 
Zapanjuje lakoća kojom g. Leljak javno iznosi neistine, koje su svima vrlo lako provjerljive. U prilogu preslika „citiranog“ dokumenta i link na emisiju sa spornom izjavom (u 30.minuti) kako bi svi zainteresirani mogli i sami usporediti i procijeniti „istinitost“ navoda.
Zločini počinjeni nakon predaje kod Bleiburga su neosporna činjenica. O tijeku događaja, žrtvama i počiniteljima puno toga znamo, ali puno toga još trebamo istražiti. 
Međutim, borba za istinu, između ostalog i o broju ubijenih, nikako ne smije počivati na neistinama i svjesnim manipulacijama. Osim što se takvim pristupom kompromitira onaj tko ih iznosi, kompromitiraju se i same žrtve."
Dr. sc. Hrvoje Klasić

среда, 2. новембар 2016.

JADRANSKI SUSRETI: KAKO SU SE JUGOSLOVENI ZABAVLJALI PREKO LETA

Ideja je bila genijalna: ponuditi gledaocima sat i po zabavnog programa i pri tome reklamirati turizam na Jadranu. 
Takmičile su se dve ekipe u igrama spretnosti po čemu su “Jadranski susreti” veoma ličili na “Igre bez granica”, francuski šou program koji je godinama bio popularan i na prostorima Jugoslavije

Jadranski susreti su bili omiljeni zabavni program miliona Jugoslovena za koje je odlazak u Makarsku ili Trpanj bio simbol ličnog i porodičnog prosperiteta.




Tokom letnjih meseci od 1978. do 1984. Televizija Zagreb prenosila je takmičenja gradova i manjih mesta s Jadrana pod nazivom “Jadranski susreti”. Ideja je bila genijalna: ponuditi gledaocima sat i po zabavnog programa i pri tome reklamirati turizam na Jadranu. Takmičile su se dve ekipe u igrama spretnosti po čemu su “Jadranski susreti” veoma ličili na “Igre bez granica”, francuski šou program koji je godinama bio popularan i na prostorima Jugoslavije. 

Tvorci “Jadranskih susreta” shvatili su na vreme da uvođenjem nekih lokalnih igara mogu podići gledanost a ujedno demantovati sve glasnije optužbe za “krađu” ideja od “Igara bez granica”. Tako su gledaoci mogli da uživaju u navlačenju konopa, plivanju s vezanim rukama ili skidanju pršute sa vrha jarbola. Emisija uspeh mnogo duguje voditeljima, šarmantnom i sposobnom Oliveru Mlakaru i Helgi Vlahović, koja je početkom 80-ih proglašavana u različitim izborima za jednu od najlepših Jugoslovenki.