PropellerAds
Приказивање постова са ознаком jugoslavija. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком jugoslavija. Прикажи све постове

уторак, 8. јануар 2019.

"ČIPS" ZVEZDA INSTAGRAMA: Mali Jugosloven je jednostavno neodoljiv

U "Čipsu", Jugoslovenskom čedu, o Jugoslaviji uče oni koji o njoj ništa ne znaju. Jovana odnedavno u ovom Fići razvozi turiste po Beogradu i priča o Jugoslaviji, a turu završava u Kući cveća.



Људи му се диве, додирују га, гледају. Жуте, „хрскаве“ боје и занимљиво име „Чипс“. Двоје врата, мали резервоар и бескрајно много шарма. Буди носталгију и мами осмехе Београђана. За њим се окрећу као за светским топ-моделом, а из фабрике је изашао пре четири деценије. Он је права звезда „Инстаграма“ и прати га неколико хиљада људи.

Значке, седишта пепито дезена, један ретровизор. Климе нема, а ни електронских подизача стакла. Угланцани браници, танак волан. „Маршал“ звучник на седишту. Носталгија у срцу.
Старијим суграђанима мами сузе, жале што су га продали у време беспарице. Млади се одушевљавају, желе баш таквог. У „фићама“ су читаве породице бивше Југе путовале на море, он је моторизовао некадашњу државу. Воле га све генерације, чак и оне које су се родиле много пошто је стала производња тих четвороточкаша. Јована Стојиљковић из Београда има таквог из '78.


Јурили чак 127 на сат!

„Чипс“ је једном приликом „полетео“ чак 127 километара на сат иако је његова максимална брзина 100. Десило се то на ауто-путу за Нови Сад.
„Била је потпуна равница, да не кажу зли језици да је била низбрдица. Ја сам била пресрећна, пукао ме је адреналин, као да сам ракетом полетела у свемир. Он није направљен за брзу вожњу него за онај 'швалер гас', да се спусти прозор... исти дан му је пукао хладњак“, прича Јована.
Сасвим симболично, купила га је 29. новембра у Пироту. Слова регистрације формирала су име које данас носи. Одржавам га као да имам мало дете, које је увек незадовољно и ужасно размажено, прича Јована.
„Као и сваки 'фића', споља је био сасвим добар, сви су се одушевљавали, ја нисам знала ништа о њима тако да је он мени био апсолутно супер, могли су да ми увале ко зна шта. Кад је отишао код лимара, кад су кренули да га секу, тек су онда приметили унутрашња крварења. Тад у том периоду сам га звала погачица јер ме је асоцирао на то, као лиснато тесто је био“, сећа се Јована.
А онда су кренуле перипетије – наћи доброг лимара, механичара, праве делове. После 11 месеци „Чипс“ је био скоцкан и спреман за вожњу. Али не лези враже – као и сваки „фића“, колико год "пеглали" спољашњост, карактер је остао исти. Изненадни кварови његова су ужа специјалност.


„Скоро сам имала једну ситуацију кад сам усисавала нови тепих и патоснице које сам му по мери правила и он је решио да му ручна попусти и да крене низбрдо. Док сам ја у њему наглавачке и усисавам тепих! Да ме неко пита како сам успела да га зауставим и да се вратим у седло и да станем, не знам. И како смо успели да прођемо без неких оштећења и огреботина“, прича Јована која понекад и сама ради поправке.
Све је на њему тако малено – брисачи, седишта, папучице. За високе ноћна мора, али не и за Јовану, високу скоро 180 центиметара, коју људи згрануто посматрају у ситном „Чипсу“. Четвороточкаш је мали, али све у њему, када га видите, одише љубављу.
Љубав коју осећа према „Заставиним“ аутомобилима, који су у оно време сви могли да приуште, најбоље одсликава ситуација која се догодила на путу за Крагујевац, на традиционални скуп. А „Чипс“ је, у складу са својим карактером, поново био у центру пажње.

„Он има клапну која се отвара доле и која омогућава да ваздух струји да не би дошло до прегревања моторног простора. Ту клапну држи једна спирала која је пукла и клапна је константно била затворена и ваздух није могао да изађе. Пред улазак у Крагујевац сам приметила да ми је казаљка пала на црвено и стала сам поред пута да видим шта се десило са клапном. Са мном је стао цео конвој 'југића' и 'кечева' и сви су стали са стране, нико није отишао даље, да погледају шта се дешава. Они су се дали у потрагу у оближњу шуму да нађу одговарајуће дрвце да нешто држи клапну отворену“, препричава поносна власница „фиће“.
Хладњак му је слаба тачка, од кад га је купила, Јована је „Чипсу“ променила седам. То јој, каже, не пада тешко јер је сваки квар на „фићи“ повод за окупљање друштва и љубитеља „заставаша“. Уз флашу пива и грејање на кварцну покушавају да схвате какву заврзламу је „фића“ сада приредио.
Са новим аутомобилима тога нема. Испод хаубе све делује као спејс шатл! Само мајстор, скуп софтвер и дебео новчаник знају шта је решење. Кад се на „фићи“ нешто поквари, засучете рукаве и истрага креће.


„Данас се аутомобили не могу поправити гранчицом и женским чарапама. Постоји чувена прича: кад пукне каиш на 'фићи', ставе се јаке женске црне чарапе. Увијеш око она два колута и наставиш док не купиш каиш. Он захтева пажњу и људи га воле јер могу да раде на њему, могу да га поправе сами, могу да се забављају“, истиче Јована.
Куповином „Чипса“, Јована се није зауставила. Након жутог љубимца, купила је још две „фиће“. Један је небо плави „контраш“ из '64, баш онакав какав је имао њен дека давних дана. Као што је пас више од љубимца, тако је и за њу „фића“ више од аутомобила.


„Мама се згранула са првим, мало се изненадила са другим, а са трећим се бескрајно одушевила јер је и она све више почела да их воли. Довукла је пар браника из Хрватске, провлачила се кроз коров да би ми их донела. Оригинални браник је некада био ударен и варен па сам решила, кад сам добила ове, да те поклоним другом 'фићи' на ком су били грозни. И даље их он носи, а ови су на 'Чипсу' као још један део приче. Није то ствар пара јер могу да купим сет нових браника, али ови имају позадину“.
У „Чипсу“, југословенском чеду, о Југославији уче они који о њој ништа не знају. Јована однедавно у „фићи“ развози стране туристе по Београду и прича о бившој држави, упознаје их са архитектуром пре свега Новог Београда, а туру завршава у Кући цвећа.


Сада, током зимских дана „Чипс“ не ради туре по граду јер му со и влага не пријају. У маленој гаражи на Новом Београду припрема мотор за врели асфалт. Гаража је према његовим пропорцијама јер су зграде преко Саве грађене баш за такве, мале аутомобиле, а не за џипове и остале грдосије какви се данас могу срести на улицама. Док данашањи возачи муче муку са уским просторима, „Чипсу“ је сасвим комотно у та четири зида. 

недеља, 6. јануар 2019.

OVAKO JE TREBALO DA IZGLEDA JUGOSLAVIJA: Predstavljamo mapu pred kojom bi drhtao ceo svet! (FOTO)

Neki istoričari smatraju da je Tito želeo još veću, moćniju Jugoslaviju, koja ne bi bila samo regionalna, već i svetska sila

Mnogi se danas s nostalgijom sećaju Jugoslavije, smatraju kako se tada živelo bezbrižnije i sigurnije.
Međutim, ko zna kakva bi sudbina Jugoslavije bila da je kojim slučajem ostvaren u javnosti malo poznat plan Josipa Broza Tita.
Neki istoričari smatraju da je Tito želeo još veću, moćniju Jugoslaviju, koja ne bi bila samo regionalna sila, već i svetska.
Istoričarka Sabrina Ramet prošle godine je za medije rekla kako je SFRJ pod Titom htela da stvori integralnu Jugoslaviju, koja bi uključivala pogranična područja oko Jugoslavije: Grčku, Trakiju, Albaniju, Bugarsku, bar jedan deo austrijske Koruške, kao i celu italijansku provinciju Furlanija-Julijska krajina.
Među pristalicama jugoslovenskog iredentizma bili su i monarhisti i republikanci u doba pre stvaranja Jugoslavije 1918. godine.
Sabina Ramet se poziva i na izjavu političara Svetozara Pribićevića da bi se Jugoslavija trebala prostirati „od Soče do Soluna“. Možda najčudnije u ovom sistemu deluje to što su kao deo Jugoslavije navedene i Bugarska i Albanija.
Ipak, navodi se da je politički pokret Zveno u Bugarskoj podržavao ideju uključenja Bugarske i Albanije u zajedničku državu Južnih Slovena. Pokret Zveno učestvovao je u državnom udaru u Bugarskoj 1934. godine. Zahtevali su savezništvo s Francuskom i uključivanje Bugarske u Jugoslaviju. Čak je i britanska vlada tokom Drugog svetskog rata podržala ideju stvaranja Velike Jugoslavije, kao odgovor na pristupanje Bugarske Silama Osovine.
Nakon Drugog svetskog rata, Tito je objavio da Jugoslavija polaže prava na Trst i celu Karinciju, uključujući Austrijsku Korušku.
– Oslobodili smo Korušku, ali su međunarodni uslovi bili takvi da smo morali privremeno da je napustimo. Koruška je naša i mi ćemo se za nju boriti – poručivao je Tito.
Takođe, pojavila se zanimljiva karta koja proedviđa kako bi SFRJ izgledala da su se Titovi planovi obistinili, i to u dva slučaja:
* da je maršalova vizija uključivala Albaniju i delove Rumunije i Grčke, uključujući i Solun
* da je Bledski sporazum između Tita i Dimitrova uključivao integraciju Bugarske u zajednicu jugoslovenskih zemalja
Autor karte ističe da bi u nekom „paralelnom svemiru“ komunistička revolucija u Grčkoj barem delimično uspela, čime bi se neki delovi zemlje odcepili i pridružili Jugoslaviji. Isto se odnosi i na Vlašku, bivšu kneževinu, a danas istorijsku pokrajinu Rumunije.
Da se kojim slučajem ovaj ipak neverovatan scenario dogodio, Jugoslavija bi se prostirala, kako se u tekstu navodi, od Klagenfurta do Istanbula.
OVAKO JE TREBALO DA IZGLEDA MAPA SFRJ




субота, 14. јул 2018.

OD KLAGENFURTA DO ISTANBULA: Ovako bi izgledala Jugoslavija da se ostvario Titov veliki plan

Milioni se danas s nostalgijom sećaju Jugoslavije, smatraju kako se tada živelo bezbrižnije i sigurnije, a ko zna kakva bi sudbina Jugoslavije bila da je kojim slučajem ostvaren u javnosti malo poznat plan Josipa Broza Tita


 Neki istoričari smatraju da je Tito želeo još veću, moćniju Jugoslaviju, koja ne bi bila samo regionalna sila, već i svetska.

Istoričarka Sabrina Ramet prošle godine je za medije rekla kako je SFRJ pod Titom htela da stvori integralnu Jugoslaviju, koja bi uključivala pogranična područja oko Jugoslavije: Grčku, Trakiju, Albaniju, Bugarsku, bar jedan deo austrijske Koruške, kao i celu italijansku provinciju Furlanija-Julijska krajina.

Među pristalicama jugoslovenskog iredentizma bili su i monarhisti i republikanci u doba pre stvaranja Jugoslavije 1918. godine.

Sabina Ramet se poziva i na izjavu političara Svetozara Pribćevića da bi se Jugoslavija trebala prostirati "od Soče do Soluna". Možda najčudnije u ovom sistemu deluje to što su kao deo Jugoslavije navedene i Bugarska i Albanija.

Ipak, navodi se da je politički pokret Zveno u Bugarskoj podržavao ideju uključenja Bugarske i Albanije u zajedničku državu Južnih Slovena. Pokret Zveno učestvovao je u državnom udaru u Bugarskoj 1934. godine. Zahtevali su savezništvo s Francuskom i uključivanje Bugarske u Jugoslaviju. Čak je i britanska vlada tokom Drugog svetskog rata podržala ideju stvaranja Velike Jugoslavije, kao odgovor na pristupanje Bugarske Silama Osovine.



Nakon Drugog svetskog rata, Tito je objavio da Jugoslavija polaže prava na Trst i celu Karinciju, uključujući Austrijsku Korušku.

 - Oslobodili smo Korušku, ali su međunarodni uslovi bili takvi da smo morali privremeno da je napustimo. Koruška je naša i mi ćemo se za nju boriti - poručivao je Tito.

Takođe, pojavila se zanimljiva karta koja proedviđa kako bi SFRJ izgledala da su se Titovi planovi obistinili, i to u dva slučaja:

* da je maršalova vizija uključivala Albaniju i delove Rumunije i Grčke, uključujući i Solun

* da je Bledski sporazum između Tita i Dimitrova uključivao integraciju Bugarske u zajednicu jugoslovenskih zemalja

Autor neobične karte ističe da bi u nekom "paralelnom svemiru" komunistička revolucija u Grčkoj barem delimično uspela, čime bi se neki delovi zemlje odcepili i pridružili Jugoslaviji. Isto se odnosi i na Vlašku, bivšu kneževinu, a danas istorijsku pokrajinu Rumunije.

Da se kojim slučajem ovaj ipak neverovatan scenario dogodio, Jugoslavija bi se prostirala, kako se u tekstu navodi, od Klagenfurta do Istanbula.

четвртак, 7. јун 2018.

JUGOSLOVENSKA REPREZENTACIJA: Evo kako bi izgledao sastav Jugoslavije na Mundijalu! SA OVIM TIMOM RAZBILI BI SVE!

Pred svako veliko takmičenje Jugosloveni realnim primerima dokazuju svoju sportsku nadmoć

Fudbalska Jugoslavija je uvek zanimljiva tema i za svetske medije, pa tako danas objavljujemo spisak od 23 igrača koji bi igrali na Svetskom prvenstvu u Rusiji da Jugoslavija i dalje postoji.



 Reprezentacija Jugoslavije:

Golmani: Jan Oblak (Slovenija/Atletiko Madrid), Danijel Subašić (Hrvatska/Monako), Asmir Begović (Bosna i Hercegovina/Bornmut),

Odbrana: Šime Vrsaljko (Hrvatska/Atletiko Madrid), Dejan Lovren (Hrvatska/Liverpul), Stefan Savić (Crna Gora/Atletiko Madrid), Branislav Ivanović (Srbija/Zenit), Matija Nastasić (Srbija/Šalke), Aleksandar Kolarov (Srbija/Roma), Sead Kolašinac (Bosna i Hercegovina/Arsenal).

Vezni red: Miralem Pjanić (Bosna i Hercegovina/Juventus), Ivan Rakitić (Hrvatska/Barselona), Mateo Kovačić (Hrvatska/Real Madrid), Luka Modrić(Hrvatska/Real Madrid), Marcelo Brozović (Hrvatska/Inter Milan), Nemanja Matić (Srbija/Mančester junajted), Sergej Milinković-Savić (Srbija/Lacio), Dušan Tadić (Srbija/Sautempton),

Napad: Edin Džeko (Bosna i Hercegovina/Roma), Ivan Perišić (Hrvatska/Inter Milan), Mario Mandžukić (Hrvatska/Juventus), Stevan Jovetić (Crna Gora/Monako).


петак, 2. март 2018.

KOŠARKA: Jugoslavija je imala najbolji tim u Evropi svih vremena! (VIDEO)

Jugoslavija predvođena Đorđevićem, Kukočem, Divcem, Danilovićem, Rađom i ostalim legendarnim košarkašima osvojila je zlato na Evrobasketu u Italiji te godine.


U intervjuu za "Nezavisne novine" Riva kaže da je "taj tim bio prejak" i da su "pokušali sve, ali je bilo nemoguće pobediti ih".


"Bili su prejaki za sve, bio je to najveći tim koji je Jugoslavija imala i verovatno najbolji u Evropi svih vremena. Pokušali smo sve na tom meču, ali bilo ih je nemoguće pobediti, protiv tako jakog protivnika nikada nisam igrao. Svaki igrač u timu je imao karakteristike kao Đorđević. Recimo, Vlade Divac je bio snažan kao i mnogi centri, ali je tehnički bio fantastičan igrač koji je bio vrhunski dodavač. Imao sam sreću da igram i u timu s njim za ol-star ekipu Evrope, proveli smo sedmicu dana zajedno. Radi se o sjajnom čovjeku i igraču", rekao je Riva za "Nezavisne novine". 




Jugoslavija je u finalu Evrobasketa pobedila domaćina Italiju sa 88:73, a tim su predvodili Rađa sa 23 poena, Kukoč sa 20, Perasović sa 12 i Divac sa 10 poena. 



Za najkorisnijeg igrača turnira (MVP) proglašen je Toni Kukoč. 

Sastav Jugoslavije na prvenstvu Evrope 1991. godine:
Zoran Sretenović (Split)
Velimir Perasović (Split)
Toni Kukoč (Split)
Zoran Savić (Split)
Arijan Komazec (Zadar)
Aleksandar Đorđević (Partizan)
Predrag Danilović (Partizan)
Žarko Paspalj (Partizan)
Zoran Jovanović (Crvena zvezda)
Jure Zdovc (Olimpija)
Dino Rađa (Virtus Roma)
Vlade Divac (Los Anđeles Lejkersi)
Trener: Dušan Duda Ivković


уторак, 4. јул 2017.

ALEKSA ĐILAS: "Iako Jugoslavija jeste prošlost, Jugoslovenstvo nije!"

Moje jugoslovenstvo je zasnovano na uviđanju da smo mi Južni Sloveni jedni drugima potrebni i da među nama postoje velike sličnosti koje pružaju mogućnosti za blisku saradnju




Aleksa Đilas, sociolog, sin najpoznatijeg disidenta Milovana Đilasa i Jugosloven


Aleksa Đilas, sociolog, sin najpoznatijeg disidenta Milovana Đilasa: 

- Da, smatram se i dalje Jugoslovenom. Današnji napadi na jugoslovenstvo uglavnom su rezultat nerazumevanja. Našim ljudima se čini da je to, s jedne strane, utopijska ideja, a s druge – da bi borba za nju štetila Srbima. Moje jugoslovenstvo je zasnovano na uviđanju da smo mi Južni Sloveni jedni drugima potrebni i da među nama postoje velike sličnosti koje pružaju mogućnosti za blisku saradnju. 




"Najznačajnije su veze Beograda i Zagreba. Kada se one razviju, ojačaju, povući će za sobom čitav prostor. Iako Jugoslavija jeste prošlost, jugoslovenstvo nije. Ko zna šta nosi budućnost? Izmirenje je velika reč, možda ga treba ostaviti za kraj? 

Više volim da govorim o obnavljanju starih i uspostavljanja novih veza. Ti procesi su realnost: od brojnih pevača i glumaca koji su popularni van svoje nacije, do najave o zajedničkom radu hrvatskih i srpskih lekara na transplantacijama, do trgovinskih veza koje se lako uspostavljaju ako ih ne ometaju interesne grupe i zaslepljeni šovinisti, do saradnje policije u borbi protiv kriminala. Najznačajnije su veze Beograda i Zagreba." 

петак, 9. јун 2017.

SANIN ČEPALO: SJETI SE JUGOSLAVIJE!

Sjeti se, sjeti se nekad besplatnog zdravstva, sjeti se mira i blagostanja, sjeti se putovanja u daleki svijet i CRVENOG PASOŠA, sjeti se!
Sjeti se fabrika i firmi gdje su radile 10-ine hiljada ljudi, sjeti se škola, fakulteta, sjeti se vojske i drugarskih dana bez mržnje, samo se sjeti.
Sjeti se HEROJA SLOBODE, sjeti se sletova za dan mladosti, oo sjeti se ti narode ljubavi.
Sjeti se Igmana i njegovog marša, sjeti se Sutjeske, Neretve, sjeti se oslobađanja naših gradova od FAŠISTA, SAMO SE SJETI ANTIFAŠIZMA.
Sjeti se sebe, sretnog i mirnog djetinstva.
Ja to ne pamtim, ali znam kako je bilo kao da sam doživio, sjeti se radi mene radi svoje djece i unučadi, sjeti se i prenesi na mlađe naraštaje vječnu ljubav i slogu.
SJETI SE SINDIKATA I RADNIČKIH PRAVA, SAMO SE SJETI.
Sjeti se i Tita, sjeti se SINA NARODA I NARODNOSTI.
TITO je narod, narod je TITO!
By: Sanin Čepalo

петак, 19. мај 2017.

ANALIZA TITOVOG PLANA: Kako je Tito planirao da Jugoslavija postane svetska sila

Svi normalni ljudi se danas s nostalgijom sjećaju Jugoslavije i kako se tada živjelo bolje, bezbrižnije i sigurnije, a da je kojim slučajem ostvaren u javnosti malo poznat plan Josipa Broza Tita, danas bi Jugoslavija bila svetska sila!


Istorija nedvosmisleno pokazuje da je Tito želio još veću, moćniju Jugoslaviju, koja ne bi bila samo regionalna sila, već i svjetska. Historičarka Sabrina Ramet je rekla kako je SFRJ pod Titom htjela stvoriti integralnu Jugoslaviju, koja bi uključivala pogranična područja oko Jugoslavije: Grčku, Traciju (ili Trakiju), Albaniju, Bugarsku, bar jedan dio austrijske Koruške, kao i cijelu talijansku provinciju Furlanija-Julijska krajina.
Među pristalicama jugoslavenskog iredentizma bili su i monarhisti i republikanci u doba prije stvaranja Jugoslavije 1918. godine. Sabina Ramet se poziva i na izjavu političara Svetozara Pribćevića da bi se Jugoslavija trebala prostirati “od Soče do Soluna”. Možda najčudnije na ovoj karti djeluje to što su kao dio Jugoslavije navedene i Bugarska i Albanija.
Ipak, navodi se da je politički pokret Zveno u Bugarskoj podržavao ideju uključenja Bugarske i Albanije u zajedničku državu Južnih Slavena. Pokret Zveno sudjelovao je u državnom udaru u Bugarskoj 1934. godine.
Zahtijevali su savezništvo s Francuskom i uključivanje Bugarske u Jugoslaviju. Čak je i britanska vlada tijekom Drugog svjetskog rata podržala ideju stvaranja Velike Jugoslavije, kao odgovor na pristupanje Bugarske Silama Osovine.
Nakon Drugog svjetskog rata, Tito je objavio da Jugoslavija polaže prava na Trst i cijelu Karinciju, uključujući Austrijsku Korušku.
“Oslobodili smo Korušku, ali su međunarodni uvjeti bili takvi da smo je morali privremeno napustiti. Koruška je naša i mi ćemo se za nju boriti”, poručivao je Tito.
Osim toga, pojavila se zanimljiva karta koja projicira kako bi SFRJ izgledala da su se Titovi planovi obistinili, i to u dva slučaja: da je maršalova vizija uključivala Albaniju i djelove Rumunjske i Grčke, uključujući i Solun, te da je Bledski sporazum između Tita i Dimitrova uključivao integraciju Bugarske u zajednicu jugoslavenskih zemalja.
Autor neobične karte ističe da bi u nekom “paralelnom svemiru” komunistička revolucija u Grčkoj barem djelomično uspjela, čime bi se neki djelovi zemlje odcijepili i pridružili Jugoslaviji.
Isto se odnosi i na Vlašku, bivšu kneževinu, a danas povijesnu pokrajinu Rumunjske. Da se kojim slučajem ovaj ipak nevjerojatan scenarij dogodio, Jugoslavija bi se prostirala, kako se u tekstu navodi, od Celovca, odnosno Klagenfurta do Istanbula.

уторак, 2. мај 2017.

TO SU BILA VREMENA: Ovako se slavio 1.maj u Titovoj Jugoslaviji (FOTO-VIDEO)


U našoj domovini Jugoslaviji, naročito odmah posle Drugog svetskog rata, održavale su se impresivne prvomajske parade

Praznik rada, 1. maj, nekad je bio jedan od najznačajnijih datuma u godini. Bilo je to vreme slavlja i veselja, uranaka i parada. Danas se za većinu Prvi maj sveo na roštiljanje i slobodan dan, ako ga i dobiju.


U velikoj Jugoslaviji, naročito odmah posle Drugog svetskog rata, održavale su se brojne prvomajske parade. Najčešće su se održavale po glavnim gradovima republika, a centralna u Beogradu.


Sve bi počinjalo sa tradicionalnim prvomajskim urankom uz limenu muziku lokalnog gradskog orkestra.



A onda su glavnim ulicama paradirali radnici, seljaci, a predstavljana je i prava poljoprivredna mašinerija.

понедељак, 1. мај 2017.

VIDEO: POGLEDAJTE KAKO SE SLAVIO PRVI MAJ U TITOVOJ JUGOSLAVIJI

Na filmu je ovekovečena parada održana na trgu Maršala Tita u Skopju, povodom proslave Praznika rada 1. maj 1960. godine. 
Na paradi su učestvovali radni ljudi, trudbenici, omladinci i pioniri, predstavljajući svoja dostignuća


Во филмот е забележана парадата што се одржа на плоштадот Маршал Тито во Скопје, по повод прославата на празникот на трудот 1 Мај 1960 година. 



На парадата земаа учество работни луѓе, трудбеници, младина и пионери од целата република, претставувајќи ги своите достигнувања.




Неспоредливи разлики во вреднувањето на трудот на работниците има во периодот во Титова Југославија и потоа.
Договори на дело на неколку месеци, минимални плати кои не дозволуваат задоволување на основните месечни потреби, несоодветни работни и безбедносни услови и случаи на робовладетелски однос во кои на работниците не им се дозволува да одат до тоалет се само дел од секојдневието на работниците денеска.


Затоа зачудува што ниту синдикатите, ниту банана државичките настанати од големата СФРЈ веќе не му посветуваат никакво внимание на 1. Мај, туку напротив партнерски работат на се поголемо ограничување на правата на работниците.



Видеото на Вардар филм од 1960 година покажува со каков жар се прославувал овој празник, и како тоа влијаело врз продуктивноста на работниците и нивната љубов кон работата.




уторак, 7. март 2017.

NIJE ČUDO ŠTO TITA VOLE I DANAS: U njegovo vreme radnik se poštovao, a evo i kakva je prava imao

U vreme Titove Jugoslavije niko nije pitao za nacionalnost, materijalni status nije bio bitan, a ljudi su se cenili po karakternim osobinama




Mnogi se sa setom sećaju SFRJ i njenog doživotnog predsednika Josipa Broza Tita, a glavni razlog je poseban odnos države prema radnicima koji su bili maksimalno zaštićeni.
U to vreme niko nije pitao za nacionalnost, materijalni status nije bio bitan, a ljudi su se cenili po karakternim osobinama.
Nisu bile retke priče ljudi koji su od kvalifikovanih radnika došli do direktora jedne radne organizacije. Zaposleni su dobijali bonove za topli obrok, pa su se hranili u restoranima društvene ishrane ili na kioscima s viršlama.
U SFRJ se smatralo prirodnim da zaposlenima bude plaćen topli obrok.
Radno vreme je bilo od 7 do 15 sati, uz pauzu koja se obično provodila u pomenutim restoranima društvene ishrane. Subote i nedelje su bile neradne, osim za one radne organizacije kod kojih je priroda posla zahtevala da se radi i za dane vikenda.
za godišnje odmore, tu su uglavnom bila radnička odmarališta u koja se opet išlo u organizaciji sindikata.
Moglo se platiti na rate u toku godine, pa je taj porodični godišnji odmor bio sasvim normalna stvar i retki su bili oni koji nisu posetili neka od tih primereno nazvanih – radničkih odmarališta.
Plate su uglavnom bile isplaćivane gotovinski unutar samog preduzeća. Novac je bio priložen u posebnu kovertu na kojoj su bile navedene osnovne generalije zaposlenog i ostali podaci vezano za obračun plate. Bez većih problema su se mogla koristiti neplaćena odsustva, bolovanja, a sistematski lekarski pregledi su bili obavezni i sprovođeni u svim preduzećima.

Kada bi se desio smrtni slučaj, radnik je imao pravo na besplatnu sahranu. Ukoliko ga je smrt zadesila za vreme radnog veka, a ne u toku penzije, u istu radnu organizaciju se odmah zapošljavao neko od članova najuže porodice kako bi se njenim članovima omogućilo da i dalje imaju novčane prihode.

недеља, 12. фебруар 2017.

JUGOSLAVIJA KAO HIROŠIMA: Deca masovno umiru od raka, ljudi su sterilni!

Vedrana Rudan za to optužuje ratnog zločinca Klintona!


"Klinton, taj nasmešeni dečko, uništio je živote svih nas na ovim prostorima za idućih 1200 godina"




Poznata hrvatska spisateljica ovog puta bila je emotivnija ali ništa manje oštra. Naime, u novom blogu osvrće se na razmišljanja koja joj je potakla knjiga “Hirošima” Džona Herseja. Jasno ističe da joj je muka raznoraznih komentatora lika i dela novog američkog predsednika, koji je po njoj slika i prilika onoga što Amerika zapravo jeste, te da se svi trebamo okrenuti činjenici da je Jugoslavija zapravo Hirošima, da ovde od osiromašenog uranijuma ljudi masovno oboljevaju, a da smo pritom svi zaboravili ko je glavni (američki) krivac za sva naša stradanja.

U celosti vam prenosimo njenu kolumnu “Hirošima na Balkanu”:
“Pročitala sam knjigu “Hirošima” Džona Hersija. Knjiga ima stotinjak stranica. Priča je jednostavna onoliko koliko to može biti samo remek-djelo. Prepisat ću što piše na poleđini knjižice.“Knjigu HIROŠIMA, reportažno remek-djelo legende novinarstva Johna Herseya objavljuemo povodom sedamdesete godišnjice prvog američkog izdanja. Reportaža je u integralnom obliku objavljena u The New Yorkeru 31. kolovoza 1946., što je jedinstven slučaj u povijesti časopisa. Herseyev razoran izvještaj o masovnom uništenju odjeknuo je čitavim planetom. Samo je Albert Einstein kupio tisuću primjeraka New Yorkera kako bi priču o potresnoj istini mogao podijeliti prijateljima. HIROŠIMA je u prijevodu na hrvatski jezik prvi put bila objavljena 1952. godine u izdanju Društva novinara Hrvatske, a novo izdanje u prijevodu Ljudevita Stantića predstavljaju vam Sandorf i Hrvatsko novinarsko društvo.”
Maknut ću se od knjige. Svakoga dana slušamo o katastrofi svjetskih razmjera što ju je izazvao izbor Trumpa za predsjednika SAD-a. Nema bića, od holivudskih glumica i glumičica, porno-zvijezda i zvjezdičica, književnika, “analitičara” svjetskih i domaćih, koji nisu zgroženi ukazanjem Hitlera iz Svjetskog Sokaka. Meni drag hrvatski kolumnist piše kako je Trump “naš novi vođa za vrijeme koje dolazi, vrijeme u kojemu dobrota, samilost, velikodušnost, otvorenost i pristojnost neće više značiti ništa.” Dirnula me ova rečenica. Mora da je dobar osjećaj vjerovati da nas je dolazak Trumpa izvukao iz vremena “samilosti, velikodušnosti, otvorenosti i pristojnosti.”
Naša poznata jugoslavenska glumica koja trenutno živi u Americi u dirljivom je tekstu opisala užas koji hara njenom dušom a posljedica je ukazanja “narančastog čudovišta” na američkoj političkoj sceni. Nju, kad sleti u grad u kojem živi, sa ogromnog plakata više neće širokim osmijehom pozdraviti Obama nego Zlo u koje ona ne može i neće pogledati. Proći će pokraj ogromne fotke “Čudovišta” ko pokraj turskog groba.
Glumica djeluje pristojno. Nikad mi ne bi palo na pamet da bi mogla tako prostačkim rječnikom nazvati predsjednika sad već svoje zemlje. Od mene bi se moglo očekivati da njenog omiljenog predsjednika koji je upravo napustio Kuću nazovem “ušatim crnjom” ogorčena što je pobio i obeskućio milijune ljudi, ali, opće je poznato da ja nisam pristojna i da je za mene zločinac koji je počinio monstrozna zlodjela veće čudovište od onog koje će to možda učiniti, ma koliko ono bilo “narančasto.”
U rat protiv “Narančastog” uskočio je i nekad naš dečkić a danas poznati američki pisac. Pa kaže:”Da bismo pisali u Americi moramo biti spremni izgubiti sve, moramo priznati da zapravo nikada nismo imali ono što smo mislili da imamo, moramo napustiti nadu i prihvatiti borbu, moramo se boriti na ulicama i u svojim rečenicama…”
Analitičar do analitičarke. Svi su odreda, i svjetski i naši, preko noći su zanemarili činjenicu da već desetljećima živimo u demokratskom fašizmuŠto Trump jest a Merkel nije? Što Trump jest a Bush nije bio, što Trump jest, a EUropske američke sluge nisu? Teze svih analitiča koji pljuju po Trumpu ne držim tezama glupana nego tezama manipulatora. Trump je laka meta jer je protiv njega “civilizirani svijet” koji briše ruke prije jela i poslije svakog ispražnjenja tijela. Za njega su samo glupani koje čak ne uznemiruje ni njegov narančasti ten.
Priča je ipak mnogo jednostavnija nego što izgleda. Znamo koliko je Amerika jaka zemlja, svakome je jasno da se Americi ne može “dogoditi Trump” ako to ona ne dozvoli. Kad kažem “Amerika” naravno da mislim na onu nekolicinu ljudi koji vladaju njome i svijetom. Da Trump njima ne odgovara njega bilo ne bi. Ili bi mu na startu rekli da odustane, ili bi ga, ako bi bio nerazumno tvrdoglav, ustrijelili. Ne bi im bilo prvi put. Dakle, Trump je izbor Amerikanaca koji vladaju Amerikom, oni su se odlučili za Golog Amera, neka on govori ono što oni misle, neka se na njega pale glumice, pjevačičice, “analitičari”, “velika pera” i “Dva čela” koja su odbila nastup na njegovoj inauguraciji. Ha, ha. Otkad to svjetski glumci, pjevači i svirači imaju pravo odlučivati o bilo čemu. Njihovi ugovori su tako čvrsti da ne odlučuju ni o frizuri svog međunožja.
Foto: Guliver/Getty Images
Foto: Guliver/Getty Images
Vraćam se “Hirošimi.” U The New Yorkeru” je John Hersey 1946. godine objavio esej o američkom Zločinu. Bomba na Hirošimu bačena je točno u osam sati i petnaest minuta ujutro, 6. kolovoza 1945. godine po japanskom vremenu. Kužite koliko je vremena trebalo da Hersey skuži što je Zločin?
Postavljam pitanje našim glumicama, pjevačičicama, filozofima, kolumnistima, velikom američkom piscu koji je nekad bio naš dječak, u koliko je točno sati i minuta, koga dana i koje godine bačena prva bomba sa osiromašenim uranom na Beograd? U koliko sati i koliko minuta i kojih dana su krenule iduće? Sigurna sam od od tisuću “naših” mrzitelja Trumpa ni jedan, ni jedna, ne znaju odgovor na ovo pitanje. A JUGOSLAVIJA jest HIROŠIMA, a Hirošimom je nije učinio Trump nego Clinton koji je u percepciji junaka moje priče Jebač a ne Zločinac. Moram razjasniti, JUGOSLAVIJA nije samo Beograd, JUGOSLAVIJA su i Split i Sarajevo i Priština i Opatija i Zagreb i Mošćenička Draga i Jadransko more i…
Trumpa volim jer je Amerika. Čista. Esencijalna. Bez fige u džepu. On je ono što je Amerika već nekoliko desetljeća jest, spodoba, ovaj put, neogrnuta demokratskim fašizmom. Ne bih pisala ovaj besmisleni tekst da nisam pročitala HIROŠIMU. Jednostavno, srce mi puca dok oko sebe gledam kako masovno od raka umiru dječica, mlade majke, dečki su sterilni, bebe se rađaju sa tri raka, Clinton, taj nasmiješeni dečko, uništio je živote svih nas na ovim prostorima za idućih 1200 godina, a nikome na pamet ne pada da napiše knjižicu JUGOSLAVIJA.
A Hemon, Hemon je tako talentiran dečko… “Da bismo pisali u Americi i da bismo pisali o Americi moramo biti spremni izgubiti sve…” Hemone, zašto si spreman izgubiti sve da bi pisao o Americi a ne pišeš o JUGOSLAVIJI u kojoj su sve izgubili i ti i tvoja djeca i tvoji unuci i tvoji praunuci i tvoji praunuci i tvoji praprapraunuci… O, sancta siplicitas!”