MARŠAL TITO JE KAO KOMANDANT, POLITIČAR I PREDSEDNIK BIO GENIJALAN I NENADMAŠAN

Titova analiza odnosa Zapada i Istoka, tačnije Vašingtona i Moskve, aktuelna je i realna i dan danas, prije svega u posmatranju uzroka tenzija i smisla postojanja NATO saveza, prenosi Newsweek

U autorskom tekstu "O određenim aktualnim međunarodnim pitanjima", napisanom za ugledni američki magazin Foreign Affairs, maršal Josip Broz Tito predstavio je manifest spoljne politike koja će obilježiti njegovu vladavinu u narednih 20 godina.

Već na samom početku, Tito kao prioritet definiše čvrstu odluku da se svi međunarodni problemi rješavaju mirnim putem i saradnjom.
Prema njegovom mišljenju, upravo ljudi čija je dužnost da održavaju mir i sigurnost, najčešće sami narušavaju princip mirne koegzistencije upornim dijeljenjem svijeta na zone uticaja.

PORIJEKLO TENZIJA

"Porijeklo tenzija koje danas muče svijet može biti povučeno skroz do vremena Teherana, Jalte i drugih konferencija o određenim međunarodnim problemima kao što je podjela svijeta na sfere uticaja. 

Za njih, svijet su činile tri velike sile; sve druge nacije posmatrane su kao protektorati i njihovi napori su ignorisana", piše Tito. 

U kritikama velikih sila, Josip Broz nije štedio ni Zapad, ni Sovjetski Savez. On Zapad optužuje za licemerje, jer koristi princip nezavisnosti u propagandne svrhe, dok u praksi čini upravo suprotno - narušava pravu nezavisnost manjih i slabijih država. 

Tito je savršeno svjestan da je Staljinova politika odgovorna za veliko nepovjerenje SAD-a i Evrope u vezi planova SSSR-a, ali ne može objasniti zašto to nepovjerenje ne samo da nije prestalo, već je u porastu i nakon Staljinove smrti. 

Titova analiza odnosa Zapada i Istoka, tačnije Washingtona i Moskve, aktualnija je danas nego ikada ranije, prije svega u posmatranju uzroka tenzija i smisla postojanja NATO saveza, prenosi Newsweek.

POSTAVLJANJE VOJNIH BAZA

"Neću otkriti nikakvu tajnu kada kažem da postavljanje vojnih baza u Evropi, na Bliskom istoku i u Aziji predstavlja trajnu prijetnju miru jer dovodi do legitimnog nepovjerenja druge strane, u ovom slučaju sovjetskih lidera. Sovjetske vođe gledaju na ovo, s pravom po mom mišljenju, kao na politiku okruživanja, vojnu prijetnju i agresivan pokušaj izolacije Sovjetskog Saveza", pisao je Tito. 

Uporedimo li ovo viđenje s saopštenjima Kremlja u posljednjih nekoliko godina, vidjećemo da je ključni problem na relaciji Washingtona i Moskve, suštinski nepromjenjen.

Na njega su se samo u međuvremenu pojavili drugi problemi, kao što je pitanje američkog raketnog štita u Evropi ili Južnoj Koreji, koji su dodatno zakomplikovali situaciju. 

Postojanje NATO pakta, primjećuje Tito, imalo je smisla kada je Savez nastajao - tokom vladavine Josifa Visarionoviča Staljina. Kako su faktori zaslužni za uspostavljanje saveza nestali, ne postoji apsolutno nikakvo opravdanje za njegovo dalje postojanje, a naročito ne za širenje i razvoj. 

S obzirom na Titovo fundamentalno protivljenje "blokovskom sastavu" spoljne politike, sličan stav važi i za Varšavski pakt, premda je njegov "pokretač" bila neophodnost protivteže NATO-u. 

"Uvjeren sam da će Varšavski pakt nestati čim nestane i NATO", pisao je Tito.

RJEŠENJA ZA BUDUĆNOST

Genijalni Jugoslovenski lider predlaže kolektivni sigurnosni sporazum, koji bi osigurao mir i stabilnost na temeljima povjerenja između nacija i država, koje bi dalje omogućilo daleko efikasnije rješavanje međunarodnih problema. 

Da bi to uspjelo, neophodno je da princip rješavanja međunarodnih problema počiva na koegzistenciji država, nezavisno od političkih uređenja, odnosno od toga da li je na vlasti komunistički ili demokratsko-kapitalistički režim. Miješanje u unutrašnja pitanja, koje se u današnjoj političkoj sceni najviše zamjera Washingtonu, za Titovu koncepciju međunarodnih odnosa predstavlja veliku opasnost i "može dovesti do nove katastrofe za čitavo čovječanstvo". 

Josip Broz veoma je rano razvio političku viziju svijeta koja se, osim po socijalističkim elementima, u mnogim segmentima preklapa sa današnjim naporima i uvjerenjima. Titova diplomatska zrelost bila je svojevremeno daleko veća nego kod mnogih koji su zastupali hladnoratovski način razmišljanja. Trebalo je više od 30 godina da bi SAD promijenile stav prema Rusiji (kao nasljednici SSSR), ali i to je bilo kratkog roka.

NEPOVJERENJE PREMA SVETSKIM VOĐAMA

U današnjem svijetu ponovo vlada veliko nepovjerenje između Istoka i Zapada, govori se o drugom Hladnom ratu, a sve češće su i procjene o mogućim ishodima Trećeg svjetskog rata. Kako bi smanjili šanse za globalni konflikt, današnje vođe teže političkim unijama, vojnim savezima, interkontinentalnim ugovorima o slobodnoj trgovini i sličnim obavezujućim pravno - administrativnim sredstvima, koje su u svojoj osnovi i dalje bazirani na blokovskoj politici. 

Nezavisnost i neutralnost, koje Tito ističe kao ključne za mirnu koegzistenciju, opet su ugrožene, ovog puta sve nejasnijim granicama između nacija i kultura i novom željeznom zavjesom između demokratskog i liberalnog Zapada i tradicionalističke Rusije na Istoku. 

Nezadovoljstvo koje proizilazi iz pomanjkanja nezavisnosti već se manifestuje usponom nacionalizma i takozvanog "populizma", kroz rasne tenzije i sve veće nepovjerenje ljudi u njihove vođe. Sudeći po 2016., sigurno je da će ovo stoljeće donijeti još brojne političke potrese i promjene. 

Jedan od njih možda će presuditi ko je bio u pravu - Tito ili, manje više, svi ostali.

OTKRIVENO KO JE UNIŠTIO SFRJ: CIA objavila dokumente koji će uzdrmati Balkan

Špijuni CIA-e imali su vrlo detaljne informacije o tome šta se događa na Jugoslovenskim prostorima - Od procena vojnih snaga neposredno posle rata pa nadalje, preko ulaženja u procene koliko je zaista jaka Titova vlast, odnosno ima li mogućnosti da on padne

Zbivanja na Jugoslovenskim prostorima bila su od najvećeg interesa za CIA na šta upućuje od nedavno dostupna arhiva koja sadrži brojna dokumenata koja se odnose na bližu i dalju istoriju regiona.

Samo od materijala u kojima se obrađuju Tito i njegov "režim" mogla bi se sastaviti solidna istorijska građa.

U dokumentima se nalazi sve, od procena vojnih snaga neposredno posle rata pa nadalje, preko ulaženja u procene koliko je zaista jaka Titova vlast, odnosno ima li mogućnosti da on padne.

Ide se često i u detalje, analiziraju se jugoslovenski mediji, prati se svaka svađa u partijskom vrhu. Iz dokumenata se vidi i na koji je način Tito vodio svoju politiku, vrlo pragmatično i bez puno skrupula.

Posebno je praćen bio Rankovićev pad, likvidacija Hebranga i Žujovića, javni obračuni i revizionizam vodećih Titovih špijuna nakon njegove smrti.

S diplomatima kalibra Henrija Kisindžera razgovarao bi u rukavicama, a svojim arapskim prijateljima razgovor prezentirao kao proarapsko predavanje američkom diplomati.

S Kastrom, prema CIA-inim dokumentima, nije bio u naročito dobrim odnosima, pogotovo mu je zamerao mešanje u sukobe u Angoli koju je držao važnom u kontekstu nesvrstanosti.

Brojni su i dokumenti koji se odnose na tok i period nakon raspada Jugoslavije.

Vidljivo je da se pratilo i sve što govori Franjo Tuđman, kakva su kretanja na terenu, mogućnosti ishoda sukoba, uz vrlo brzu reakciju u procenama.

Navodi se kako je Milošević gledao na krajiške Srbe ili kako je Tuđman čekao trenutak u kojem može biti siguran da Hrvatsku neće pogoditi sankcije ako napadne tadašnje sektore Sever i Jug.

Američka agencija je pratila i emigrantske aktivnosti. Od prvog dana stupanja na američko tlo imali su sve informacije o Andriji Artukoviću, pratili aktivnosti Ante Pavelića od početaka njegove emigracije u Argentini, s kim srađuje, kakvi su mu planovi.

D-O "ARC“ TAJNI BUNKER: Otporan na nuklearnu apokalipsu (VIDEO)

Oko 300 metara ispod zemlje, u blizini gradića Konjica, skriva se bunker otporan na nuklearni napad. Vrhovni komandant oružanih snaga SFRJ maršal Tito naredio je da se izgradi u najvećoj tajnosti u slučaju nuklearne katastrofe 

Vojni objekat po imenu D-O "ARC“ je građen pod velom tajnosti čak 26 godina između 1953. i 1979. godine u vreme Hladnog rata, a opremljen je najsavremenijom tehnologijom onoga vremena. I danas se tu mogu videti fiksni telefoni, pisaće mašine i druga poznata aparatura za komunikaciju iz sredine prošlog veka. 

Bunker se prostire na 6.854 kvadratnih metara i sastoji se iz tri dela. U prvom delu nalazi se nadzorna rezidencija, mesto za tehničku podršku i uže osiguranje. Potom slede metalna vrata debljine 1,20 metara i tunel koji vodi do centra atomskog skloništa, koji može da izdrži udar jačine 20 kilotona. Treći deo sastoji se protivpožarnog sistema, klime, prostora za komunikaciju, skladišta za vodu i naftu i slično, kao i stambenog prostora za Tita i Jovanku. 

Temperatura u bunkeru je između 21 i 23 stepena Celzijusovih, a vlažnost vazduha je od 60 do 70 odsto, što predstavlja idealne uslove za život. Čitav prostor je osvetljen sa 6.000 neonskih sijalica. 

Danas ovaj bunker ima ulogu retkog umetničkog muzeja za razne umetnike iz celog sveta, ali predstavlja i podsetnik na vremena u kojem su pretnje nuklearnim ratom bile svakodnevna pojava. 

U videu Jutjub kanala "Great Big Story" zavirite u Titov tajni bunker u kojem je moguće preživeti nuklearnu apokalipsu.

FAŠISTIČKI SKANDAL U SARAJEVU: Izetbegovićeva žena se iživljavala nad novinarima (VIDEO)

Krajnje bezobrazna i arogantna Sebija Izetbegović, direktorka Kliničkog centra u Sarajevu i supruga Bakira Izetbegovića, napravila je skandal kada je podrugljivim tonom počela da priča na ekavici, pošto joj je novinarka Nataša Kovačev postavila pitanje o broju lekara koji su otišli iz te zdravstene institucije

„Hoćete da vam kažem pojedinačno koliko je lekara otišlo?“, zapitala je Izetbegovićeva, koristeći više puta reč „lekar“ umesto reči „ljekar“, na ijekavskom dijalektu.

Na očigledan podrugljiv ton direktorke Izetbegović, reagovao je novinar Avdo Avdić, koji je takvo ponašanje nazvao fašističkim. Zaprećeno mu je da će, „ukoliko se ne smiri“, biti udaljen sa konferencije za novinare.

Konferencija za novinare je organizovana kako bi Izetbegovićeva iznela rezultate rada Kliničkog centra u 2016, ali i, kako je rekla, podatke o zatečenom stanju kada je ona došla na mesto generalne direktorke.

Za pojedine novinare je Izetbegovićeva konstatovala „da nisu normalni“, što se jasno čulo u direktnom prenosu i na snimcima, piše Patrija, koja očekuje reakciju Udruženja bosansko-hercegovačkih novinara na ponašanje bezobrazne direktorke Izetbegović.

Izetbegovićeva je tokom svog 50-minutnog izlaganja pričala o svojim istraživanjima i stanju na Kliničkom centru.

Sve vreme je upotrebljavala zamenicu „mi“, ali nije želela da pojasni ko je činio tim koji je sprovodio istrage.

Izetbegovićeva je novinarki Patrije takođe poručila da „ako sa vama mogu da se izborim, mogu sa bilo čim“.

Pitanja novinarke bila su na koji način planira da nadoknadi stručno znanje lekara koji su otišli s Kliničkog centra, zašto deca čekaju na operaciju, zašto je klinička apoteka prazna… Izetbegovićeva, međutim, nije dala precizne odgovore na postavljena pitanja.

Udruženje bosansko-hercegovačkih novinara je osudilo „neprimereno i arogantno ophođenje“ Sebije Izetbegović i zatražilo njeno izvinjenje Nataši Kovačev.

„Na primitivan, ciničan i nedostojan način dr Izetbegović je ismevala ekavski izgovor novinarke Kovačev, koja je iskoristila novinarsko pravo i postavila sasvim legitimno pitanje o odlasku lekara iz sarajevskog Kliničkog centra, i to na svom maternjem – srpskom jeziku.

Umesto arumentovanog i profesionalnog odgovora, direktorka Izetbegović je na ironičan način i koristeći ekavicu nastavila da odgovara na pitanje novinarke, te da nipodaštava zanimanje medija za ono što se događa u Kliničkom centru u Sarajevu“, navodi se u saopštenju.

RAMBO AMADEUS: Na izborima glasaću za Murtu!

Antonije Pušić, poznatiji kao Rambo Amadeus, rekao je u intervjuu da će na predstojećim izborima glasati za Murtu, a ako ih bude više - podržaće onog levljeg. Objasnio je da je poslovicu "Sjaši Kurta da uzjaše Murta" smislio još odavno Kurta, da bi demotivisao ljude da glasaju za Murtu.

 "Međutim, upravo to i jeste suština demokratije, demokratska, mirnodopska promjena vlasti. Malo jaše Kurta, pa onda malo jaše Murta", rekao je Rambo u intervjuu.

Kaže da više navija za nova lica koja nikada nisu bila dio "partijskog galimatijusa" u odnosu na one duge, profesionalne političare koje ne znamo ni po čemu drugom sem po tome što su političari.

"Amaterizam mi više obećava od surovog profesionalizma. Do sada smo sasvim dobro upoznali domete profesionalaca", rekao je Rambo.

Naglasio je da vanredni parlamentarni izbori uvijek govore da igrači nisu shvatili pravila igre kako treba.

"Ili jesu, pa ih zloupotrebljavaju. Svakako vanredne izbore tumačim kao parlamentarnu nezrelost", objašnjava muzičar.

"Mislim da bi se sa mnogo manje tenzija vršila vlast kada bi se odgovornost delegirala na institucije sistema, ovako se stiče utisak da je odgovoran samo On, a to je, siguran sam, ogroman pritisak koji je teško nositi na plećima", smatra Rambo Amadeus, kome djeluje da u Vučićevoj politici "nema nikakve ideologije, ni lijeve, ni desne, ni srednje", niti "vidi patern, slijed, logiku".

Naglasio je da se narod uvijek ponaša kao najnaivniji pojedinac, dok su političari preuzeli psihologiju estrade: top-liste, rejtinzi, lajkovi, permanentno prisustvo u medijima. Dodao je da je to lagodna doktrina estrade, ali vrlo klizav teren za politiku.

JUGOSLAVIJA KAO HIROŠIMA: Deca masovno umiru od raka, ljudi su sterilni!

Vedrana Rudan za to optužuje ratnog zločinca Klintona!

"Klinton, taj nasmešeni dečko, uništio je živote svih nas na ovim prostorima za idućih 1200 godina"

Poznata hrvatska spisateljica ovog puta bila je emotivnija ali ništa manje oštra. Naime, u novom blogu osvrće se na razmišljanja koja joj je potakla knjiga “Hirošima” Džona Herseja. Jasno ističe da joj je muka raznoraznih komentatora lika i dela novog američkog predsednika, koji je po njoj slika i prilika onoga što Amerika zapravo jeste, te da se svi trebamo okrenuti činjenici da je Jugoslavija zapravo Hirošima, da ovde od osiromašenog uranijuma ljudi masovno oboljevaju, a da smo pritom svi zaboravili ko je glavni (američki) krivac za sva naša stradanja.

U celosti vam prenosimo njenu kolumnu “Hirošima na Balkanu”:

“Pročitala sam knjigu “Hirošima” Džona Hersija. Knjiga ima stotinjak stranica. Priča je jednostavna onoliko koliko to može biti samo remek-djelo. Prepisat ću što piše na poleđini knjižice.“Knjigu HIROŠIMA, reportažno remek-djelo legende novinarstva Johna Herseya objavljuemo povodom sedamdesete godišnjice prvog američkog izdanja. Reportaža je u integralnom obliku objavljena u The New Yorkeru 31. kolovoza 1946., što je jedinstven slučaj u povijesti časopisa. Herseyev razoran izvještaj o masovnom uništenju odjeknuo je čitavim planetom. Samo je Albert Einstein kupio tisuću primjeraka New Yorkera kako bi priču o potresnoj istini mogao podijeliti prijateljima. HIROŠIMA je u prijevodu na hrvatski jezik prvi put bila objavljena 1952. godine u izdanju Društva novinara Hrvatske, a novo izdanje u prijevodu Ljudevita Stantića predstavljaju vam Sandorf i Hrvatsko novinarsko društvo.”

Maknut ću se od knjige. Svakoga dana slušamo o katastrofi svjetskih razmjera što ju je izazvao izbor Trumpa za predsjednika SAD-a. Nema bića, od holivudskih glumica i glumičica, porno-zvijezda i zvjezdičica, književnika, “analitičara” svjetskih i domaćih, koji nisu zgroženi ukazanjem Hitlera iz Svjetskog Sokaka. Meni drag hrvatski kolumnist piše kako je Trump “naš novi vođa za vrijeme koje dolazi, vrijeme u kojemu dobrota, samilost, velikodušnost, otvorenost i pristojnost neće više značiti ništa.” Dirnula me ova rečenica. Mora da je dobar osjećaj vjerovati da nas je dolazak Trumpa izvukao iz vremena “samilosti, velikodušnosti, otvorenosti i pristojnosti.”

Naša poznata jugoslavenska glumica koja trenutno živi u Americi u dirljivom je tekstu opisala užas koji hara njenom dušom a posljedica je ukazanja “narančastog čudovišta” na američkoj političkoj sceni. Nju, kad sleti u grad u kojem živi, sa ogromnog plakata više neće širokim osmijehom pozdraviti Obama nego Zlo u koje ona ne može i neće pogledati. Proći će pokraj ogromne fotke “Čudovišta” ko pokraj turskog groba.

Glumica djeluje pristojno. Nikad mi ne bi palo na pamet da bi mogla tako prostačkim rječnikom nazvati predsjednika sad već svoje zemlje. Od mene bi se moglo očekivati da njenog omiljenog predsjednika koji je upravo napustio Kuću nazovem “ušatim crnjom” ogorčena što je pobio i obeskućio milijune ljudi, ali, opće je poznato da ja nisam pristojna i da je za mene zločinac koji je počinio monstrozna zlodjela veće čudovište od onog koje će to možda učiniti, ma koliko ono bilo “narančasto.”

U rat protiv “Narančastog” uskočio je i nekad naš dečkić a danas poznati američki pisac. Pa kaže:”Da bismo pisali u Americi moramo biti spremni izgubiti sve, moramo priznati da zapravo nikada nismo imali ono što smo mislili da imamo, moramo napustiti nadu i prihvatiti borbu, moramo se boriti na ulicama i u svojim rečenicama…”

Analitičar do analitičarke. Svi su odreda, i svjetski i naši, preko noći su zanemarili činjenicu da već desetljećima živimo u demokratskom fašizmu. Što Trump jest a Merkel nije? Što Trump jest a Bush nije bio, što Trump jest, a EUropske američke sluge nisu? Teze svih analitiča koji pljuju po Trumpu ne držim tezama glupana nego tezama manipulatora. Trump je laka meta jer je protiv njega “civilizirani svijet” koji briše ruke prije jela i poslije svakog ispražnjenja tijela. Za njega su samo glupani koje čak ne uznemiruje ni njegov narančasti ten.

Priča je ipak mnogo jednostavnija nego što izgleda. Znamo koliko je Amerika jaka zemlja, svakome je jasno da se Americi ne može “dogoditi Trump” ako to ona ne dozvoli. Kad kažem “Amerika” naravno da mislim na onu nekolicinu ljudi koji vladaju njome i svijetom. Da Trump njima ne odgovara njega bilo ne bi. Ili bi mu na startu rekli da odustane, ili bi ga, ako bi bio nerazumno tvrdoglav, ustrijelili. Ne bi im bilo prvi put. Dakle, Trump je izbor Amerikanaca koji vladaju Amerikom, oni su se odlučili za Golog Amera, neka on govori ono što oni misle, neka se na njega pale glumice, pjevačičice, “analitičari”, “velika pera” i “Dva čela” koja su odbila nastup na njegovoj inauguraciji. Ha, ha. Otkad to svjetski glumci, pjevači i svirači imaju pravo odlučivati o bilo čemu. Njihovi ugovori su tako čvrsti da ne odlučuju ni o frizuri svog međunožja.

Foto: Guliver/Getty Images

Vraćam se “Hirošimi.” U The New Yorkeru” je John Hersey 1946. godine objavio esej o američkom Zločinu. Bomba na Hirošimu bačena je točno u osam sati i petnaest minuta ujutro, 6. kolovoza 1945. godine po japanskom vremenu. Kužite koliko je vremena trebalo da Hersey skuži što je Zločin?

Postavljam pitanje našim glumicama, pjevačičicama, filozofima, kolumnistima, velikom američkom piscu koji je nekad bio naš dječak, u koliko je točno sati i minuta, koga dana i koje godine bačena prva bomba sa osiromašenim uranom na Beograd? U koliko sati i koliko minuta i kojih dana su krenule iduće? Sigurna sam od od tisuću “naših” mrzitelja Trumpa ni jedan, ni jedna, ne znaju odgovor na ovo pitanje. A JUGOSLAVIJA jest HIROŠIMA, a Hirošimom je nije učinio Trump nego Clinton koji je u percepciji junaka moje priče Jebač a ne Zločinac. Moram razjasniti, JUGOSLAVIJA nije samo Beograd, JUGOSLAVIJA su i Split i Sarajevo i Priština i Opatija i Zagreb i Mošćenička Draga i Jadransko more i…

Trumpa volim jer je Amerika. Čista. Esencijalna. Bez fige u džepu. On je ono što je Amerika već nekoliko desetljeća jest, spodoba, ovaj put, neogrnuta demokratskim fašizmom. Ne bih pisala ovaj besmisleni tekst da nisam pročitala HIROŠIMU. Jednostavno, srce mi puca dok oko sebe gledam kako masovno od raka umiru dječica, mlade majke, dečki su sterilni, bebe se rađaju sa tri raka, Clinton, taj nasmiješeni dečko, uništio je živote svih nas na ovim prostorima za idućih 1200 godina, a nikome na pamet ne pada da napiše knjižicu JUGOSLAVIJA.

A Hemon, Hemon je tako talentiran dečko… “Da bismo pisali u Americi i da bismo pisali o Americi moramo biti spremni izgubiti sve…” Hemone, zašto si spreman izgubiti sve da bi pisao o Americi a ne pišeš o JUGOSLAVIJI u kojoj su sve izgubili i ti i tvoja djeca i tvoji unuci i tvoji praunuci i tvoji praunuci i tvoji praprapraunuci… O, sancta siplicitas!”

ZUROF: Ustaški zločinac Stepinac ne može biti ni svetac ni heroj!

Alojzije Stepinac, čovek koji je podržavao ustaški režim, ne može biti ni svetac ni heroj, izjavio je Efraim Zurof, direktor Centra "Simon Vizental" povodom otkrivanja spomen biste ovom ustaškom zločincu u Osijeku

"Pre svega, Stepinac ne može biti svetac. Osoba koja je podržavala ustaše, pozdravila ustaški režim, koja je bila sveštenik Anti Paveliću, lideru ustaškog režima i masovnom ubici, ne zaslužuje počasti. Očigledno je da je njegov slučaj komplikovaniji zbog nekih dobrih stvari koje je činio posle rata. Međutim, svako ko je podržavao ustaše ne može biti heroj i ne zaslužuje spomenik", kaže Efraim Zurof za beogradsku redakciju ruske agencije Sputnjik.

Prema njegovim rečima, problem širom Istočne Evrope je da su ljudi koji su se borili protiv komunizma i koji su bili simbol te borbe, u teoriji, postali heroji tih država.

"Međutim, prema mom mišljenju, oni koji su podržavali režime koji su počinili masovna ubistva, diskvalifikovali su sebe kao nacionalne heroje", naglasio je Zurof koji je dobio nadimak "poslednji lovac na naciste".

Ocenio je da je žalosno što je gradonačelnik Osijeka učestvovao u otkrivanju spomenika Stepincu.

Zurof je podsetio i da je Centar "Simon Vizental" osudio postavljanje spomen-ploče sa ustaškim pokličom "Za dom spremni" na spomeniku hrvatskim vojnicima poginulim u ratovima devedesetih, u blizini Jasenovca.

Efraim Zurof, direktor jerusalimskog Centra "Simon Vizental", kome će predsednik Srbije uručiti odlikovanje povodom Dana državnosti Srbije, 15. februara, kaže da je počastvovan tim činom. 

"Ne radim ovo što radim da bih dobijao priznanja i odlikovanja, već zato što mislim da je važno da se sačuva uspomena na stradale, tačno sećanje na Holokaust i da masovne ubice poput Pavelića i Dinka Šakića, komandanta Jasenovca ne budu heroji. A ako dobijem neko priznanje, to je lepo“", rekao je Zurof za Sputnjik.