ALEKSA ĐILAS: "Iako Jugoslavija jeste prošlost, Jugoslovenstvo nije!"

Moje jugoslovenstvo je zasnovano na uviđanju da smo mi Južni Sloveni jedni drugima potrebni i da među nama postoje velike sličnosti koje pružaju mogućnosti za blisku saradnju

Aleksa Đilas, sociolog, sin najpoznatijeg disidenta Milovana Đilasa i Jugosloven


Aleksa Đilas, sociolog, sin najpoznatijeg disidenta Milovana Đilasa: 

- Da, smatram se i dalje Jugoslovenom. Današnji napadi na jugoslovenstvo uglavnom su rezultat nerazumevanja. Našim ljudima se čini da je to, s jedne strane, utopijska ideja, a s druge – da bi borba za nju štetila Srbima. Moje jugoslovenstvo je zasnovano na uviđanju da smo mi Južni Sloveni jedni drugima potrebni i da među nama postoje velike sličnosti koje pružaju mogućnosti za blisku saradnju. 

"Najznačajnije su veze Beograda i Zagreba. Kada se one razviju, ojačaju, povući će za sobom čitav prostor. Iako Jugoslavija jeste prošlost, jugoslovenstvo nije. Ko zna šta nosi budućnost? Izmirenje je velika reč, možda ga treba ostaviti za kraj? 

Više volim da govorim o obnavljanju starih i uspostavljanja novih veza. Ti procesi su realnost: od brojnih pevača i glumaca koji su popularni van svoje nacije, do najave o zajedničkom radu hrvatskih i srpskih lekara na transplantacijama, do trgovinskih veza koje se lako uspostavljaju ako ih ne ometaju interesne grupe i zaslepljeni šovinisti, do saradnje policije u borbi protiv kriminala. Najznačajnije su veze Beograda i Zagreba." 

JUGOSLOVENSTVO NAJVIŠE NERVIRA NACIONALISTE I ŠOVINISTE U REGIONU

Novi Sad - Istoričar Dragan Markovina izjavio je da ideja jugoslovenstva nešto što najviše nervira nacionaliste u regionu, jer je nadnacionalna 

"Možete biti sve u današnjim postjugoslovenskim društvima, osim Jugosloven. To im ruši logiku, pošto ih nervira ideja koja nadilazi nacionalizam. Vremenom će ideja o uzajamnosti ovih prostora po logici stvari nadvladati", rekao je Markovina na međunarodnoj konferenciji "Mostovi medijskog obrazovanja" na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.

Ocenio je da je u Hrvatskoj na delu proces reustašizacije, ali je dodao da taj proces zapravo nikada nije ni zamro, pošto je reč o "izvornoj agendi" Tuđmanovog HDZ-a. 

Optužio je Socijaldemokratsku partiju da u vreme svoje vlasti nije dekonstruisala proustaški narativ i ocenio da je to slično onome što Demokratska stranka nije uradila u Srbiji, kada je u pitanju četnički pokret. 

Markovina je rekao da su sada u Hrvatskoj sve maske pale, a dodatni problem je što je Hrvatska ušla u EU i sada više ne postoje kontrolni mehanizmi spolja, pa može da se vodi otvorena ustaška politika. 

Ocenio je da nacionalističke politike na prostoru bivše Jugoslavije imaju konsenzus i ; da bi građansko društvo i civilni sektor u regionu trebalo da naprave paralelno društvo i paralelne institucije, mimo države, na bazi okupljanja najkvalitetnijih kadrova. 

Ekspertkinja za ljudska prava Nataša Govedarica iz Beograda ocenila je da u Srbiji istoriju pišu poraženi iz Drugog svetskog rata. 

Prema njenim rečima, četnički pokret je u Srbiji rehabilitovan kako bi se opravadalo postupanje srpske vojske u ratovima iz devedesetih godina prošlog veka. 

Dodala je da Srbija danas nema dan kojim obeležava antifašističku borbu njenih naroda, a sa ulica Beograda nestalo svako ime koje asocira na tu borbu. 

Nataša Govedarica je kazala da nacionalisti drže građane regione u strahu i parališu ih strahom kada neprestano nagoveštavaju nastavak rata, kroz priču o "drugom poluvremenu" ratova iz devedesetih. 

Kulturolog iz Banjaluke Srđan Šušnica ocenio je da na postjugoslovenskom prostoru nema politike sećanja već politike zaborava. 

"Deca su izrasla u tome, u veličanju nacionalističkih mitova, u istorijskom revizionizmu. Sve to što se događa je slika fašizma", ocenio je Šušnica. 

Dodao je da su u Banjaluci izbrisani gotovo svi toponimi koji su govorili o interetničnosti toga grada, kako bi se pod svaku cenu uništio njegov bosanski identitet. 

"Mi živimo šizofrene živote, i ja svakog jutra sebe pitam da li sam ja normalan", kazao je Šušnica. 

Sociolog Dino Abazović iz Sarajeva ocenio je da su etnopolitički preduzetnici iskoristili religiju za proces mobilizacije masa u regionu. 

"Građani više ne prave razlike između nacionalnog i religijskog identiteta, a organizovane religije nisu ništa učinile da dekonstruišu taj model. Religija je i dalje tvrda politička činjenica", ocenio je Abazović.

JUGOSLOVENSTVO POSLE SVEGA - Zašto se šuti o Jugoslaviji?

Da li je jugoslavenstvo kao ideja mrtvo i kakva je, zapravo bila Jugoslavija? Zašto se i danas, dvije i po decenije nakon njenog raspada u zemljama nastalim na njenom tlu o tom fenomenu malo govori i ponekad je čak o tome i opasno govoriti?

Neki kritičari stanja društava u zemljama nastalim raspadom bivše države odgovaraju kako se o Jugoslaviji šuti upravo zato jer je ona ogledalo boljeg vremena u odnosu na ono što se danas živi, te poručuju kako ovdašnje narode opet čeka Jugoslavija – u Evropskoj uniji.

Teme su to o kojima piše u najnovijoj knjizi „Jugoslavenstvo poslije svega“ splitski historičar mostarskih korijena Dragan Markovina, koja je ovih dana promovisana i u Mostaru.

Kritičari aktuelnih monoetničkih društava i država nastalih raspadom bivše Jugoslavije ističu kako se dvadeset i pet godina nakon njenog nestanka o toj temi još uvijek uglavnom šuti, pa je čak i društveno nepoželjno ponašanje o Jugoslaviji uopšte i govoriti.

Tako sarajevski filozof Esad Bajtal ukazuje na – među nacionalističkim političkim i vjerskim elitama – prisutno prešućivanje i falsifikovanje o Jugoslaviji, jer je Jugoslavija – ističe - neprijatno podsjećanje na znatno bolja vremena.

„Konkretno: ogromna nezaposlenost, pljačka, loše plaće, sirotinja, bijeda, prevara, prevare, odsustvo pravne države, tek u ogledalu Jugoslavije, logikom komparacije, poprimaju dramatičnu dimenziju egzistencijalnog besmisla današnjih etno-državica“.

Bajtal još ističe kako su na scenama zemalja bivše Jugoslavije pretežno prisutni licemjerje i moralna bijeda vremena u kojem živimo.

„Dovoljno je biti medicinski normalan i ljudski moralan, da bi se reklo kako je Jugoslavija, uz sve njene mane, nedostatke i moguće prigovore – kojih nije ni tako malo – bila ono bolje“.

Analitičari naglašavaju da je u zadnje dvije i po decenije nakon raspada Jugoslavije ideja o toj zemlji, jugoslavenstvo, čak ponekad bila i zabranjena.

Bosanski franjevac Drago Bojić govori:

Fra Drago Bojić

„Danas govoriti u jugoslavenstvu u našim društvima znači govoriti o ljudima koji su u proteklih 25 godina, na različite načine, unutar svojih vlastitih država ili kolektiva, marginalizirani i ponekada društveno i 'usmrćeni'“.

A i ako se govori o Jugoslaviji, govori se na način da je svijet počeo od 1990. godine ili da je trajao do 1945. godine, smatra splitski historičar mostarskih korijena, Dragan Markovina, čija je knjiga „Jugoslavenstvo poslije svega“ promovisana u Mostaru.

„Sve što je došlo 1992. do danas je govorilo o tome da smo živjeli u nekom umjetnom, groznom društvu i da sada izlazimo na svjetlo dana i gradimo nešto novo. Drugim riječima, sve je govorilo da je sve što smo živjeli bilo laž i da sad ulazimo u neko doba istine. Naravno, svakome od vas i ne samo od vas je jasno na što ova društva liče sva i da je ta teza neodrživa“.

Ipak, s obzirom na stanje u kojem se postjugoslovenska društva uglavnom nalaze, posmatrači političke i društvene zbilje u tim zemljama kažu da sve države bivše Jugoslavije opet očekuje jedna velika internacionalna Jugoslavija – Evropska unija. Esad Bajtal akcentira kako se naporu i snu o zaboravu Jugoslavije opire logika Evropske unije.

Dragan Markovina i Esad Bajtal

„U koju se etno-vlastodršci glasno javno zaklinju, a praktično je izbjegavaju. Zašto? Pa zato što ih EU i u EU čeka baš ono što su ovdje rušili. Čeka ih pravna država, čekaju ih građani, ljudska prava i logika obaveza i odgovornosti kojih ovdje nema“.

A gdje je ideja jugoslavenstva danas? Dragan Stojković, iz beogradske izdavačke kuće „MostArt“ ističe da je jugoslovenstvo ideja koja postoji stotinama godina.

„I koju dvadeset ili trideset godina tragične epizode ne može izbrisati iz života, koja jeste ustvari jedini, najbolji recept za prevazilaženje svih ćorsokaka u kojima se nalazimo“.

Zbog svega, smatraju analitičari, ideja jugoslavenstva će i dalje živjeti. Dr. Drago Bojić, objašnjava:

„Ali u svakom slučaju, jedna ideja koja nije i neće 'ispariti' i prestati zbog toga što je već dva puta doživjela politički krah. I dalje je, dakle, činjenica da smo mi ovdje, na ovim prostorima, uz sve naše ograde i razgraničenja, i uz želje da se pod svaku cijenu dijelimo jedni od drugih, da forsiramo razlike, mi moramo naprosto konstatirati činjenicu da smo nužno povezani jedni s drugima“.

Historičar i autor Dragan Markovina o ideji jugoslavenstva dodaje:

„Ona se sada vraća onome što ona zapravo i jeste, a to je ideja o kulturnom, jedinstvenom prostoru na ovim područjima – o prostoru istog jezika i o prostoru ljudi koji se savršeno međusobno razumiju i najnormalnije komuniciraju i zajedno nešto stvaraju“.