PropellerAds
Приказивање постова са ознаком titova jugoslavija. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком titova jugoslavija. Прикажи све постове

уторак, 2. мај 2017.

TO SU BILA VREMENA: Ovako se slavio 1.maj u Titovoj Jugoslaviji (FOTO-VIDEO)


U našoj domovini Jugoslaviji, naročito odmah posle Drugog svetskog rata, održavale su se impresivne prvomajske parade

Praznik rada, 1. maj, nekad je bio jedan od najznačajnijih datuma u godini. Bilo je to vreme slavlja i veselja, uranaka i parada. Danas se za većinu Prvi maj sveo na roštiljanje i slobodan dan, ako ga i dobiju.


U velikoj Jugoslaviji, naročito odmah posle Drugog svetskog rata, održavale su se brojne prvomajske parade. Najčešće su se održavale po glavnim gradovima republika, a centralna u Beogradu.


Sve bi počinjalo sa tradicionalnim prvomajskim urankom uz limenu muziku lokalnog gradskog orkestra.



A onda su glavnim ulicama paradirali radnici, seljaci, a predstavljana je i prava poljoprivredna mašinerija.

понедељак, 1. мај 2017.

VIDEO: POGLEDAJTE KAKO SE SLAVIO PRVI MAJ U TITOVOJ JUGOSLAVIJI

Na filmu je ovekovečena parada održana na trgu Maršala Tita u Skopju, povodom proslave Praznika rada 1. maj 1960. godine. 
Na paradi su učestvovali radni ljudi, trudbenici, omladinci i pioniri, predstavljajući svoja dostignuća


Во филмот е забележана парадата што се одржа на плоштадот Маршал Тито во Скопје, по повод прославата на празникот на трудот 1 Мај 1960 година. 



На парадата земаа учество работни луѓе, трудбеници, младина и пионери од целата република, претставувајќи ги своите достигнувања.




Неспоредливи разлики во вреднувањето на трудот на работниците има во периодот во Титова Југославија и потоа.
Договори на дело на неколку месеци, минимални плати кои не дозволуваат задоволување на основните месечни потреби, несоодветни работни и безбедносни услови и случаи на робовладетелски однос во кои на работниците не им се дозволува да одат до тоалет се само дел од секојдневието на работниците денеска.


Затоа зачудува што ниту синдикатите, ниту банана државичките настанати од големата СФРЈ веќе не му посветуваат никакво внимание на 1. Мај, туку напротив партнерски работат на се поголемо ограничување на правата на работниците.



Видеото на Вардар филм од 1960 година покажува со каков жар се прославувал овој празник, и како тоа влијаело врз продуктивноста на работниците и нивната љубов кон работата.




субота, 27. фебруар 2016.

NOSTALGIJA ZA JUGOSLAVIJOM ILI KAKO SMO ŽIVELI BOLJE I KVALITETNIJE U SVIM SEGMENTIMA DRUŠTVA

Nostalgija za Jugoslavijom i boljim vremenima i boljim životom ima svoje uporište u činjenicama. 
Osim boljeg života možemo nabrojati činjenice koje opravdavaju taj sociološki fenomen u odnosu na stanje u kojem danas živimo ili bolje reći preživljavamo. Možda je mlađima teško za poverovati ali građanske slobode su u tom jednopartijskom sistemu bile na daleko višem nivou. Pravedniji sistem vrednosti kojeg su odlikovale sledeće činjenice:
  • veća sloboda kretanja – imali smo veliku i snažnu državu i CRVENI pasoš koji je vredeo
  • socijalna prava
  • daleko manja stopa kriminaliteta
  • još manje izražene socijalne razlike
  • sigurnost posla i plate
  • sticanje stanarskih prava uz povoljne stanarine
  • na svetskom nivou besplatna zdravstvena zaštita za sve
  • kvalitetno i besplatno obrazovanje za sve
  • nepostojanje organizovanog kriminala
  • sigurnost građana na ulicama
  • poštovanje rada i radnika
  • blizina prodavnica i ostalih delatnosti mestu stanovanja – poštovao se urbanistički plan
  • besplatno parkiranje
  • rodna ravnopravnost oko koje se danas pravi nauka
  • sigurne penzije
  • socijalna zaštita
  • funkcionalne institucije
  • mediji u službi obrazovanja i dizanja svesti građana.

A ono što je bio kamen temeljac države je masovna vera u sistem u kojem je narod jedini vlasnik svega što se zvalo društveno vlasništvo. Ljudi su bili vlasnici celokupne silne imovine koju su nove političke elite u svim Jugoslovenskim republikama prodale strancima za tepsiju ribe: Na prvom mestu banke, medije, građevinska zemljišta, šume, hotelska preduzeća, trgovinske lance i danas čak i obradivo zemljište…




Ništa više nemamo jer smo sami to tražili. Nijedna zavera niti služba neke od nas ne bi naterale da učestvujemo u uništavanju budućnosti i građenju nakaradog sistema koji nas je unazadio makar 4 decenije. . Naše državno uređenje je vazalna neoliberalna feudalistička partokratija.

Mi smo u međuvremenu postali raja i ponosno klečimo dok se sve tekovine SFRJ sve brže urušavaju. Čekaju nas nova poskupljenja, poniženja, stezanje našeg kaiša i dobrovoljno davanje naše krvi… 
Da li ćemo se ikada oporaviti? Prognoze nisu najbolje, ne nije nam još dugo ostalo ako nastavimo ovim putem! 

A možda nam je to ipak u krvi?
Možda imamo genetski sklop koji nas mami da umesto slobode biramo da postanemo sluge? Da imamo gospoodara koji misli umesto nas i za kojeg radimo i živimo umesto za nas i našu porodicu. Jedina razlika što se danas DAHIJA, naziva LIDEROM, a raja, građanima. Najčešće pojave u nas kao naroda su: životarenje, prežvljavanje, samoživost, autodestrukcija, ulizištvo, inatijaćenje…
Jedem dakle postojim, moto je većine naših sugrađana. Nove generacije uglavnom misle da "kenjamo" o boljim vremenima, što je i normalno u ovako nenormalnim uslovima…  

петак, 5. фебруар 2016.

ZAFRANOVIĆ: "Titova Jugoslavija je vrhunac civilizacije naših naroda"

Na filmskoj sceni Jugoslavije Lordan Zafranović (70) slovi za jedno od najboljih rediteljskih imena i najiskrenijih stvaralaca. 



Do sada je napravio osamdesetak ostvarenja, a u većini njih je reditelj i scenarist. Teme bira po strahu, šta bi se moglo desiti, a što bi trebalo biti upozorenje za gledaoce. 
U vrijeme Jugoslavije stvarao je filmove koji su progovarali o zlu zbog čega je često imao problema. Zbog dokumentarnog filma “Krv i pepeo Jasenovca”, ustaški zločinac Franjo Tuđman proglasio ga je "neprijateljem hrvatskog naroda". 

O dolasku nacionalizma upozoravao je kroz “Okupaciju u 26 slika”, a zbog serijala o Titu i prijetnji HDZ-ove uprave na HRT-u, morao je bježati iz zemlje, što je rezultiralo s nekoliko godina “izbjeglištva” u Pragu i Parizu. U Pragu se Zafranović bavio pedagoškim radom na FAMU kao profesor režije. Trenutno u Češkoj u produkciji češke televizije priprema “Moć ljubavi”, novi film s ratnim backgroundom, koji će govoriti o dvojici braće Bosanaca.
Ratom ćete se baviti u dva nova filma. Činjenica je da je rat sve poremetio pa narodi bivše Jugoslavije nikako da se oporave i krenu naprijed. Imaju li danas svoje identitete narodi nekada združene zemlje?

– Pokušavam se vratiti u jednu od tih zemalja, u Hrvatsku, od 2000. godine, kada su došli na vlast socijalisti, misleći da su meni nekako bliski. No, nacionalizam i mržnja koja je pumpana devedesetih, i danas su prisutni. U to vrijeme tajno sam dolazio da posjetim majku i svoje i morao sam se skrivati, jer je bilo opasno, bio sam na određenim listama za likvidaciju. Danas ima elemenata neke demokratske situacije, po kojoj čovjek može po strani da živi, ali je nacionalizam izražen. Ukoliko nisi u nekoj partiji, klapi, krugu koji se već godinama vrti, onda nemaš šanse da uspiješ. Krug je tu zatvoren i, uvijek kada sam ja u pitanju, pojavi se sumnja na čijoj sam strani. Zaboravljaju da ima ljudi koji nemaju nikakvu stranu i da idu svojim nekim putem, da prave neke svoje vlastite svjetove. Ulazak u tu nacionalističku vrstu ludnice ponovo s ovim godinama i mojim iskustvom, skoro je nemoguć. Kada me pitate zašto sam u Pragu, zato što ne mogu tamo.
Kako biste ocijenili političke garniture vlasti u zemljama bivše Jugoslavije? Mislite li da narodi tih zemalja imaju šansi za bolju budućnost?
– Nismo imali nikakvu politiku nakon raspada Jugoslavije. Nastao je grabež. Ti bivši rukovodioci prebacili su se u nacionalističke stranke, bivši komunisti postali su nacionalisti. Gangsteri su došli na vlast i opljačkali su vlastite narode. Na vlasti je politička mafija, koja je organizirana po principu “ti meni, ja tebi”. Ako pogledate samo Tuđmana, njegov mali unuk nije imao ni 20 godina kada je dobio banku da je vodi. Drugi sin mu je postao veliki producent, a kćerka je vodila dvije-tri velike firme. Kako preko noći stvoriti 100 bogatih familija ako one ne pljačkaju? Nemoguće je, bogatstva se stvaraju stoljećima. Nažalost, nemamo političke elite i dok se ne formiraju autoriteti koji svojim djelom garantiraju da će biti bolje za narod, da će se boriti za socijalno poboljšanje, do tada nema ništa. Do tada će sve plivati u nacionalnosti.
Titova Jugoslavija vrhunac civilizacije naših naroda
Napravili ste veoma zanimljiv serijal o Titu. Rekli ste da je historijska činjenica da je on napravio autentičnu zemlju i narode. Jeste li jugonostalgični?
– Za čovjeka koji je prošao ta dva sistema, dakle sistem u kojem je Tito svojim autoritetom držao državu na okupu i sistem kapitalističkog raspada Jugoslavije, ne može se kazati da je jugonostalgičan. Sve civilizacije, kada su na samom vrhuncu, padaju, pretvaraju se u prah i više ih nema, nasljeđuje ih nešto drugo.
Titova Jugoslavija bila je vrhunac civilizacije tih nesretnih naroda i smatram da nikada više u svojoj historiji neće biti na tom nivou, s tim ugledom, s takvom snagom, s tim socijalnim situacijama, u kojima su bili besplatni školovanje, bolnice, ljetovališta, kada je cvjetala umjetnost…

четвртак, 29. октобар 2015.

(VIDEO) OVAKO SE NEKAD ŽIVELO I LETOVALO U SFRJ: Evo zašto su strani turisti voleli Titovu Jugu!

Stranci su voleli posebno da obilaze jugoslovenske bisere Jadrana - Dubrovnik, Kotor, Neum, Ploče...



Kako je nekad izgledao odmor u SFRJ danas možemo samo čuti iz priča onih koji su tih godina letovali i zimovali u Jugoslaviji.


Jedna britanska porodica letovala je u SFRJ 1978. godine.Njihov snimak sa 8-milimetarske kamere objavljen je na Jutjubu. Turisti iz Britanije su kasnih sedamdesetih proputovali tadašnje jugoslavenske bisere Jadrana – Dubrovnik, Kotor, Neum, Ploče.
Evo kako je to izgledalo iz njihovog ugla:

Predivnu SFRJ ste mogli da tih godina obilazite i kruzerima što je bilo pravo zadovoljstvo za sve strane turiste:

Stranci su posebno voleli da dođu u Beograd. Ovaj video pokazuje šta su snimili turisti iz SAD koji su posetili glavni grad Titove Jugoslavije šezdesetih godina: