SUBOTNJE BESJEDE: Bijelo Dugme - Koncert u Skopju

Prišla mi je jedna jako pijana djevojka i obratila na engleskom jeziku i kad me je upitala da li znam pjesmu “Rokamandoljina”, skroz sam se zbunio….Odgovorio sam joj da tu stvar, naravno, znam te joj odgovorio da je to prva rok pjesma ikad ispjevana na Albanskom jeziku….Potom mi je ta mlada žena rekla:

“I am from Kosovo, but I’m living in London last 15 years, and I love Yugoslavia….!!!!!!”

Danas sam nakon pet ili šest godina opet bio na koncertu. Zahvaljujući prijatelju koji je želio ostati anoniman, ali ko ga jebe, ipak ću ga imenovat - Slavco de Bajo ... dobio sam kartu za “Fan pit” približio se šanku,zauzeo busiju i čekao da počne svirka.

Očekivao sam Bregovićevo sranje sa trubačima,ali sam doživio veliko iznenađenje i dobio pravi rok koncert.
OK..u redu i trubači su bili tu,ali na bini je bilo 27 (slovima dvadesetisedam) muzičara,osam muških i dva ženska bek vokala, plus njih trojica.
Brega se stvarno, ali stvarno potrudio... Alen briljirao sa svojim glasom, ozvučenje bilo odlično, a sala prepuna…Po mojoj procjeni blizu deset hiljada ljudi !

Nakon sat i po’ rokanja je na binu izašao Tifa….i tada je cijela sala umukla….

Deset hiljada ljudi ćuti….deset,jebenih hiljada ljudi,u gotovo sablasnoj tišini….

Držao je štap u ruci i bio potpomognut sa jednim čovjekom…jer…jer…

...Jer on više ne može hodati sam….Po Skopju se već odavno čuju glasine da je obolio od neke teške bolesti…navodno multiplex skleroze….i zatim pustio svoju glaščinu i svi su poludjeli…

Skoro tri sata onog Bijelog dugmeta koje pamtim….

Ali ja kao bolesni Jugonostalgičar sam se najviše obradovao kad sam vidio onu zastavu ! Jugoslovensku trobojku sa zvijezdom petokrakom i kad sam u grudima duboko osjetio da nisam sam….da poslije svih ovih groznih godina vise, stavrno,nisam sam i da za tom velikom zemljom ne tugujem samo ja….

“Jugoslavijo na noge,pjevaj nek’ te čuju…”

Ili 

“Baš me briga gdje si otišla,ravna ti je Jugoslavija….”

...se orilo iz hiljada grla te me je natjeralo da popijem i Savu i Dunav (kako bi rekao,veliki,Nikola Kojo)…

A onda mi je, na samom kraju,prišla jedna jako pijana djevojka i obratila na Engleskom jeziku….Prvo sam pomislio da me neka pijana krava zajebava…No,kad me je upitala da li znam pjesmu “Rokamandoljina”, skroz sam se zbunio….Odgovorio sam joj da tu stvar, naravno, znam te joj na tom istom jeziku rekao da je to prva rok pjesma ikad ispjevana na Albanskom jeziku….Potom mi je ta mlada žena rekla:

“I am from Kosovo, but I’m living in London last 15 years, and I love Yugoslavia….!!!!!!”

A u pičku materinu..ma ne,aj’ u tri pizde materine….Izgrlili smo se kao rod najrođeniji,slikalli se…I selfije i sve ono što slijedi u takvim momnetima….

Tri su puta izlazili na BIS….da bi na kraju ostali samo njih trojica….Brega,Alen i Tifa te otpjevali “Ima neka tajna veza” i “Ružica si bila”….a sala je bukvalno gorilla….

Ne sjećam se kada sam u sebi osjetio toliku količinu adrenalina,kad sam bio toliko sretan i kad sam toliko bio potpun….

Mislio sam otići kući spavati,ali ne mogu,brate…nemogu….
Dopijam se kući i na you tube-u slušam Dugme….pune su mi oči suza i zbog strašne svirke i zbog “Kosovke djevojke” i zbog toga jer iz ove kože ne mogu….
Pa…
“Danas otvaram oči nakon svih ovih godina….”
Neizmjerno H V A L A Goranu,Alenu, Mladenu i svim onima kojima su mi ovaj dan učinili nezaboravnim….
Uh….ne znam hoću li uopšte moći zaspati noćas…..

P.S.
Slike slijede kad se sutra otrijeznim.....ako se uopšte od ovoga čovjek može otrijezniti.....

VIDEO:

https://www.facebook.com/rbuksic/videos/10209317422592701/?permPage=1

Pise: Ratko Bukšić

08.04 2017. Skopje

 Ratko Bukšić je rođen 26. februara 1967. godine u Skopju. Odrastao u Bihaću,

danas zivi na relaciji Bosna-Makedonija-Grčka. Pravi Jugosloven, od glave do pete, ima predivan dar i talenat za pisanje, pa nije ni čudo što ljudi toliko vole da ga čitaju.

DIVNA VREMENA: Evo kako se proizvodio svima omiljeni Fićo (VIDEO)

Uz Jugića, Stojadina, Tristaća i ‘Peglicu’, Fićo je bio jedan od najpopularnijih automobila koji su se mogli kupiti u našoj državi. 
A proizvodio se – baš ovako:

Legendarni Branko Kockica objavljio je video koji će mnoge sigurno vrlo brzo lansirati u djetinstvo ili barem mladost. Radi se naime o isječku iz dječje TV serije ‘Kocka, kocka, kockica’ u kojoj su autori svoje mlade gledatelje odlučili upoznati s proizvodnim procesom kultnog automobila.

Po jedan Fićo iz tvornice je tada izlazio svake četiri minute, a epizoda ‘Iz života jednog Fiće’ emitirana je 21. veljače 1979. godine.

BONUS FIĆINA PRIČA:

FOTO: EVOLUCIJA MAKEDONSKOG PASOŠA

DRUGOVI MAKEDONCI DALEKO STE STIGLI MAJKU VAM BOŽJU !

Katastrofalna situacija u onome što je ostalo od SR Makedonije. Od svemogućeg SFRJ pasoša, preko "nezavisnog" i "suverenog" makedonskog do bugarskog pasoša!

RUDAN OPET UĆUTKALA USTAŠE: Hrvatska je zemlja lažova, zločinaca, mrzitelja, divljaka i prostaka!

Spisateljica i kolumnista Vedrana Rudan razvalila je još jednu šamarčinu hrvatskim ekstremistima! 

"NAPALJENA HRVOJAD", kako ih Rudanka naziva, šta im je ona poručila, prenosimo u celosti:

Da mi je netko devedesete rekao da ću živjeti u zemlji u kojoj ću 2017. morati “braniti” uglednu riječku profesoricu Snježanu Prijić-Samaržiju koja će biti izabrana za rektoricu Sveučilišta u Rijeci, od napaljene hrvojadi, rekla bih mu da je lud. Svi mi koji živimo u Gradu Koji Teče znamo profesoricu. Nabrajati njene ljudske i stručne kvalitete da bih je “obranila” od anonimnih divljaka koji se glasaju na jednom od smrdljivih naci-portala čini mi se besmislenim.

Zašto se osvrtati na ono što pišu polupismene budale? Koga briga što piše Dnevno.hrak? Riječani i Riječanke nikad nisu bili opsjednuti porijeklom svojih građana. Gdje je Profesorica rođena uznemiruje samo one koji su plaćeni da lovom na Srbe i Srpkinje u Hrvata skrenu pažnju sa života Hrvata. Kad kažem “Hrvati” ne mislim samo na čiste Hrvate, oni najčišći su vjerojatno samo potomci Pavelića i Stepinca, mislim na nas obične. Na nas prevarene, opljačkane, ponižene, lagane, silovane bezdušnošću naših vladara.

Koja smo mi siročad. Premijer nam je lažov, manipulator, cinik, plagijator i zaštitnik svih mogućih lopina. Ministri su nam lažovi, manipulatori, lopovi, plagijatori, cinici. Popovi su nam silovatelji, kradljivci, lažljivci, ne plaćaju porez, šire mržnju, pozivaju na linč drugih i drugačijih.

Gradonačelnik Zagreba je manipulator, suspektni kriminalac kojemo će se suditi kad se Bog na zemlju spusti, bolesni graditelj fontana, izgladnjivač zagrebačke dječice u vrtićima, zagovaratelj uniformi koje će među učenicima izbrisati klasne razlike. Ha, ha.

Predsjednica države je nešto opsjednuto oružjem, uniformama, ratom, borbama, tenkovima, tromblonima, vojarnama, vojnom obavezom. Najpoznatija je po izjavi da su vojni šatori za jednu osobu dobar izum, ali da još bolje funkcioniraju kad se u šator za jednu osobu uvuku dvije, “onda je toplije”, a idealno je kad se u šator za jedno ugura troje. Ona govori, ti je na ekranu gledaš i pitaš se, jesam li ja u ludnici ili u svom dnevnom boravku? I još je moje gore list.Gnjili list.

Otkako Hrvatskom vlada najnovija HDZ ekipa sa onim bolesnicima iz Mosta ovdje je sve moguće. Pale se “pederi” i “lezbe”, u Dubrovniku se pokušava umlatiti čovjeka zato jer je crnac. Dobro je to što je ujedno i jedan od najpoznatijih svjetskih glumaca tako da je preko fejsa čitavom svijetu poslao poruku u kakvoj se zemlji nalazi. Crnci svih zemalja, odjebite.

Vijest dana je snimanje filma “General”, režira ga Antun Vrdoljak, nešto što je bilo i ostalo u guzici svakog sistema. Nešto neuništivo poput štakora ili žohara, nešto što će živjeti vječno, nešto čemu su svi grijesi oprošteni. I širenje mržnje devedesetih, i mrcvarenje Srba na Hrvatskoj teve i radiju, davanje otkaza krivomislećima…Titov režiser, filmska Jugoslavenčina od formata preko noći je postao Hrvatina koji u svojoj stotoj snima “remek-djelo” mojim parama. Koliko su sudbina zgazile njegove noge? Koliko je ljudi poslao u nesreću? Kad će se u Hrvatskoj snimiti film o Vrdoljaku? Nikad jer je Hrvatskla zemlja lažova, zločinaca, mrzitelja, bešćutnika, divljaka, prostaka.

I tako dvadeset i sedam godina. Živim u gradu u kome se devedesete ljudi nisu izbacivali iz stanova samo zato jer su Srbi. Srpski civili nisu ubijani na cesti. Ni snajperom. Rijeka nikad nije bila ni Split, ni Zagreb ni Osijek ni Zadar. Čujem vas i jebite se vi i vaša teza. Na nas nisu padale bombe pa smo zato mogli biti tolerantni. Riječani su bili tolerantni, ogromna većina, zato jer su civilizirani, ogromna većina. Kad je trebalo braniti Hrvatsku Riječani su odlazili na ratište, a zadarski autobusi su uzalud prazni čekali na riječkoj rivi da se odbjegli Zadrani ukažu, ukrcaju u autobus, vrate u svoj grad i obrane ga. Riječani su ratovali na svim hrvatskim ratištima protiv neprijatelja, ne protiv bespomoćnih žena, sitne djece i civila koje se prebijalo u ostalim hrvatskim gradovima.

Jednom treba reći, vrisnuti treba, da Rijeka nikad nije bila Hrvatska koja mrzi druge i drugačije, da nikad nije i neće saditi vrbe za Srbe i da humanost nije jednako izdaja. Kriminalci koji opet vladaju našom zemljom prodaju nam upravo tu tezu. Riječani nisu dovoljno domoljubi, da jesu profesoricu Snježanu Prijić-Samardžiju napojili bi kiselinom, stavili joj flaster preko usta, prebili je, zapalili, pa njezin leš bacili u more. Neka mrtva Hrvojadi šalje poruku, Rijeka je Hrvatska i samo hrvatska. Ubojice, naš gradonačenik Obersnel nije Glavaš.

E, pa, smeće jedno iz svih hadezea koji vladate ovom zemljom, neće ići. Nismo mi od jučer. Ako treba skupit ćemo se, ako treba, a treba, poručit ćemo vam, KREPAT MA NE MOLAT! Ako treba, Rijeka će postati Republika. Zločinci, ne damo vam našu Prijićku!

SAŠA BROZ: Sa djedom je uvek bilo zabavno!

Poznata kazališna redateljica i unuka Josipa Broza Tita, Saša Broz, u gotovo svakom svom razgovoru za medije ne može izbjeći pitanja o pokojnom djedu

Ovoga puta prisjetila se toga da je djed podržavao njezine aktivnosti i insistirao na tome da je roditelji puste da radi ono što je htjela. Izjavila je da vjeruje kako je upravo djedov utjecaj na odgoj rezultirao njezinom umjetničkom profesijom, a ispričala je i zanimljivu anegdotu s njim.

Na pitanje od koga je naslijedila fizičke osobine, a od koga narav, Broz je izjavila:

'Mnogi mi kažu da sličim na djeda. Ne vidim nekakvu veću fizičku komplementarnost, osim činjenice da nam je pogled zaista isti, no moje su oči zelene. Sličim i na majku, ali mislim da sam povukla odsvuda pomalo, a toliko je pomiješanih loza. Majčina ima veze sa Slovenijom, baka mi je rođena Mariborčanka, tu su i neki austrijski korijeni. Ispala sam nekakav zanimljiv mješanac', ispričala je redateljica.

Izjavila je da prezime Broz i opterećujuće i obavezujuće.

'Nevjerojatno je da još postoji velika masa ljudi koja s tako velikim poštovanjem govori o mome djedu, toliko da to ponekad zna biti opterećujuće, ali i obavezuje da daš najbolje od sebe u svemu što radiš. Puno je taj čovjek napravio i ostavio je izuzetno naslijeđe iza sebe. U tom smislu ne znam kada će ga netko moći stići i uopće staviti se u situaciju da se uspoređuje s njim. Na neki način prezime Broz zvuči opterećujuće i obavezujuće, ali je i najljepše prezime na svijetu', ističe.

Djed je bio taj koji je, kada je bila mala, insistirao na tome da je puste da slobodno radi ono što bi htjela.

'Možda bi moji roditelji bili sretniji da sam završila medicinu ili pravo, ali djed je bio taj koji je rekao: 'Nemojte prisiljavati dijete, dajte joj da radi ono što hoće.' To što hoću bilo je otići u baletnu školu, svirati klavir, odlaziti u teatar i tako dalje. Vjerojatno je i taj njegov angažman umnogome doprinio mom uspjehu. Vjerujem da bi bio ponosan s obzirom na to da je zaista bio pasionirani ljubitelj i teatra i muzike i likovne umjetnosti, u konačnici svega onoga što čini sastavne komponente moje profesije', rekla je.

Prisjetila se i epizode u kojoj je svjedočila djedovoj reakciji na važan službeni poziv.

'S djedom je uvijek bilo zabavno. Tito je bio vrlo duhovit. Sjećam se jedne situacije kad smo bili u njegovoj rezidenciji na Brdu kod Kranja. Usred večere imao je neki službeni poziv. U trenutku mu se raspoloženje promijenilo i naglo je ustao i izašao. Bio je vidno ljut. Više se nije vratio. Polako smo završavali večeru, a ja, živahna kakva sam bila, išla sam ga tražiti. Našla sam ga u jednoj prostoriji, a djed je sjedio sam i gledao vestern - očito ga je nešto uzrujalo, a vestern, kubanka i čaša viskija bili su njegov zen moment', otkrila je Saša Broz.

LEGENDARNI MARIJAN BENEŠ: Ne psuj mi Tita!

Bio je jedan od najboljih boksera svih vremena na našim prostorima, veliki Jugosloven, olimpijac, nekadašnji amaterski i profesionalni prvak Evrope

Godinama sam pokušavao dogovoriti razgovor sa legendarnim Marijanom Benešom, koji je danas, nažalost, itekako narušenog zdravlja. No, zahvaljujući njegovoj vrlo ljubaznoj kćerci Žani uspostavili smo kontakt putem društvenih mreža, odnosno njegove izuzetno posjećene Facebook stranice, koja dnevno bude bude "zatrpana" stotinama poruka.

Svi žele pozdraviti legendarnog Marijana, zaželjeti mu dobro zdravlje, a mi novinari, naravno, pokušati dobiti i danas, koju njegovu izjavu, priču koja nikoga neće ostaviti...

Banjalučanin rođen u Beogradu, djetinjstvo provodi u Tuzli. Svirao je klavir i flautu, završio srednju muzičku školu, međutim životni put mu je vrlo brzo krenuo u smjeru ringa.

"Boksom sam počeo da se bavim u desetoj godini. Boks sam zavolio tako što su mi starija braća već trenirala taj sport i želio sam da budem kao oni. Počeo sam kao prvak grada, a završio kao neslužbeni prvak svijeta", prisjeća se Beneš i nastavlja svoju priču.

"Klupsku karijeru sam počeo u Slobodi iz Tuzle, a 1969. godine prelazim u Slaviju iz Banja Luke i tu sam ostao do kraja. Tokom svoje amaterske karijere, osvojio sam devet naslova prvaka BiH, četiri naslova prvaka Jugoslavije i veliki broj revijalnih titula".

Tito je bio laf

"Tile je bio laf", ispričao je prije 13 godina Marijan Beneš novinarima zagrebačkog Nacionala.

"Kada su me prvi put predstavili Titu, rekao mi je:

'A ti si onaj mali što onako opasno bije?'

Rekao sam mu: 'Niste ni vi, druže Tito, viši'.

Zagrcnuo se od smijeha. Mogu pisati što hoće, ali nitko nije jeo iz kante za smeće dok je Tito bio živ. Svi su imali plaću – i radnik i rudar i čistač ulica i liječnik. Sada gospoda jedu iz kante za smeće – i u Zagrebu, i u Beogradu, i po Banjoj Luci".

Na Evropskom amaterskom prvenstvu 1973. godine u Beogradu osvojio je titulu prvaka Evrope u lako-velter kategoriji.

"To su bila lijepa vremena, nažalost, ubrzo poslije ove titule razbolio sam se od hepatitisa. Međutim, odlučio sam se idalje takmičiti. Nisam se predavao. Bio sam učesnik Olimpijskih igara 1976. u Montrealu. Bio sam i tri puta prvak Balkana".

Teška povreda oka

Marijan Beneš u profesionalce prelazi 1977. godine i vrlo brzo stiže u sam vrh Starog kontinenta.

"U Banjoj Luci sam 17. maja 1979. osvojio titulu profesionalnog evropskog prvaka u EBU verziji, nokautiravši u četvrtoj rundi Francuza Ziberta Cohena. Titulu profesionalnog prvaka sam odbranio četiri puta. Izgubio sam je na bodove 1980. godine u Danskoj od VBA prvaka Ayuba Kalua".

Nažalost, teška povreda oka je uspjela ono što nije mogao hepatitis. Okončala je Benešovu vrlo uspješnu boksersku karijeru.

"Sve je to život. Od najljepših trenutaka kada sam ostvario pobjedu nad, do tada, 11 godina neporaženim prvakom svijeta Elisom Obedom 1978. godine, pa do ovog najtužnijeg i najtežeg trenutka, kada sam izgubio oko u meču protiv Toresa. Inače, tokom svoje karijere, imao sam puno povreda. Dvadeset šest puta su mi slomljene kosti na različitim mjestima. Povrede glasnica su uzrokovale da imam problema i sa govorom".

Najveći tragičar našeg ringa

Inače, Beneš je u karijeri 400 puta ulazio u ring, a u samo 29 mečeva borilište je napustio pognute glave. Beneš je imao ukupno 39 profesionalnih mečeva, od kojih je 32 pobijedio (21 meč nokautom), a šest je izgubio (tri nokautom). Jedan meč je boksao neriješeno.

Beneš se povukao iz boksa 1983. godine i boksao je još dva egzibiciona meča tokom devedesetih godina prošlog stoljeća.

Legendarni sportski televizijski komentator Dragan Nikitović svojevremeno je o Benešu napisao: "On je najveći tragičar našeg ringa. Samouveren i hrabar do bezumlja, uzdao se samo u svoj udarac, zaboravljajući staro pravilo ringa da se uvek nađe neko ko jače udara. Ništa nije moglo da ga zaustavi ni kada je stremio ka vrtoglavim visinama, ni kada je počeo strmoglavo da pada."

Za Marijana Beneša su pisali da je prvi dovezao BMW-om u Banju Luku. Zatim, da se prvi prošetao u popularnim kaubojkama. Dalje, da je zaradio više od šest miliona maraka, napravio dvije kuće, otvorio dva kafića. Dva puta se ženio i dobio tri kćerke i jednog sina. U ratu je izgubio sve, da bi se dolaskom mira vratio u BiH i opet nastavio da živi u njegovoj Banjoj Luci.

Danas piše poeziju,a jedna pjesma posvećena je Josipu Brozu Titu u kojoj kaže: Ne psuj mi Tita i njegovo vrijeme...

Ne krivi njega što je proklijalo sjeme...mržnje skrivene u srcima fašista...skriveno pod maskama i nekih komunista...

"Danas treniram mlade bokserske talente u Bokserskom klubu Fenix iz Banjaluke, koji sam osnovao", kaže jedan od najboljih boksera svih vremena na našim prostorima.

Izvor: Al Jazeera

OSOBA A PREDSTAVITE SE: Ovako sada izgleda voditelj kog je volela cela Jugoslavija (FOTO)

Popularni voditelj Oliver Mlakar, rođen je 1935. godine u Ptuju. Rame uz rame sa Helgom Vlahović, Mićom Orlovićem, smatran je jednim od najboljih jugoslovenskih Tv lica

Nakon popularnog kviza, koji je vodio sa Mićom Orlovićem 'Zlatni pogodak', Mlakar je vodio kultnu kulinarsku emisiju ' Male tajne velikih majstora kuhinje' sa čuvenim jugoslovenskim kuvarom Stevom Karapandžom.

Ubrzo zatim počeo je da vodi popularni  kviz znanja 'Kviskoteka'.

Oliver se penzionisao 2007.godine nakon povratničke sezone 'Kviskoteke', danas ima 82. godine i živi u Samoboru.