PropellerAds

среда, 5. април 2017.

SAŠA BROZ: Sa djedom je uvek bilo zabavno!

Poznata kazališna redateljica i unuka Josipa Broza Tita, Saša Broz, u gotovo svakom svom razgovoru za medije ne može izbjeći pitanja o pokojnom djedu

Ovoga puta prisjetila se toga da je djed podržavao njezine aktivnosti i insistirao na tome da je roditelji puste da radi ono što je htjela. Izjavila je da vjeruje kako je upravo djedov utjecaj na odgoj rezultirao njezinom umjetničkom profesijom, a ispričala je i zanimljivu anegdotu s njim.
Na pitanje od koga je naslijedila fizičke osobine, a od koga narav, Broz je izjavila:
'Mnogi mi kažu da sličim na djeda. Ne vidim nekakvu veću fizičku komplementarnost, osim činjenice da nam je pogled zaista isti, no moje su oči zelene. Sličim i na majku, ali mislim da sam povukla odsvuda pomalo, a toliko je pomiješanih loza. Majčina ima veze sa Slovenijom, baka mi je rođena Mariborčanka, tu su i neki austrijski korijeni. Ispala sam nekakav zanimljiv mješanac', ispričala je redateljica.
Izjavila je da prezime Broz i opterećujuće i obavezujuće.

'Nevjerojatno je da još postoji velika masa ljudi koja s tako velikim poštovanjem govori o mome djedu, toliko da to ponekad zna biti opterećujuće, ali i obavezuje da daš najbolje od sebe u svemu što radiš. Puno je taj čovjek napravio i ostavio je izuzetno naslijeđe iza sebe. U tom smislu ne znam kada će ga netko moći stići i uopće staviti se u situaciju da se uspoređuje s njim. Na neki način prezime Broz zvuči opterećujuće i obavezujuće, ali je i najljepše prezime na svijetu', ističe.

Djed je bio taj koji je, kada je bila mala, insistirao na tome da je puste da slobodno radi ono što bi htjela.
'Možda bi moji roditelji bili sretniji da sam završila medicinu ili pravo, ali djed je bio taj koji je rekao: 'Nemojte prisiljavati dijete, dajte joj da radi ono što hoće.' To što hoću bilo je otići u baletnu školu, svirati klavir, odlaziti u teatar i tako dalje. Vjerojatno je i taj njegov angažman umnogome doprinio mom uspjehu. Vjerujem da bi bio ponosan s obzirom na to da je zaista bio pasionirani ljubitelj i teatra i muzike i likovne umjetnosti, u konačnici svega onoga što čini sastavne komponente moje profesije', rekla je.
Prisjetila se i epizode u kojoj je svjedočila djedovoj reakciji na važan službeni poziv.
'S djedom je uvijek bilo zabavno. Tito je bio vrlo duhovit. Sjećam se jedne situacije kad smo bili u njegovoj rezidenciji na Brdu kod Kranja. Usred večere imao je neki službeni poziv. U trenutku mu se raspoloženje promijenilo i naglo je ustao i izašao. Bio je vidno ljut. Više se nije vratio. Polako smo završavali večeru, a ja, živahna kakva sam bila, išla sam ga tražiti. Našla sam ga u jednoj prostoriji, a djed je sjedio sam i gledao vestern - očito ga je nešto uzrujalo, a vestern, kubanka i čaša viskija bili su njegov zen moment', otkrila je Saša Broz.


субота, 1. април 2017.

LEGENDARNI MARIJAN BENEŠ: Ne psuj mi Tita!

Bio je jedan od najboljih boksera svih vremena na našim prostorima, veliki Jugosloven, olimpijac, nekadašnji amaterski i profesionalni prvak Evrope




Godinama sam pokušavao dogovoriti razgovor sa legendarnim Marijanom Benešom, koji je danas, nažalost, itekako narušenog zdravlja. No, zahvaljujući njegovoj vrlo ljubaznoj kćerci Žani uspostavili smo kontakt putem društvenih mreža, odnosno njegove izuzetno posjećene Facebook stranice, koja dnevno bude bude "zatrpana" stotinama poruka.
Svi žele pozdraviti legendarnog Marijana, zaželjeti mu dobro zdravlje, a mi novinari, naravno, pokušati dobiti i danas, koju njegovu izjavu, priču koja nikoga neće ostaviti...
Banjalučanin rođen u Beogradu, djetinjstvo provodi u Tuzli. Svirao je klavir i flautu, završio srednju muzičku školu, međutim životni put mu je vrlo brzo krenuo u smjeru ringa.
"Boksom sam počeo da se bavim u desetoj godini. Boks sam zavolio tako što su mi starija braća već trenirala taj sport i želio sam da budem kao oni. Počeo sam kao prvak grada, a završio kao neslužbeni prvak svijeta", prisjeća se Beneš i nastavlja svoju priču.
"Klupsku karijeru sam počeo u Slobodi iz Tuzle, a 1969. godine prelazim u Slaviju iz Banja Luke i tu sam ostao do kraja. Tokom svoje amaterske karijere, osvojio sam devet naslova prvaka BiH, četiri naslova prvaka Jugoslavije i veliki broj revijalnih titula".

Tito je bio laf

"Tile je bio laf", ispričao je prije 13 godina Marijan Beneš novinarima zagrebačkog Nacionala.
"Kada su me prvi put predstavili Titu, rekao mi je:
'A ti si onaj mali što onako opasno bije?'
Rekao sam mu: 'Niste ni vi, druže Tito, viši'.
Zagrcnuo se od smijeha. Mogu pisati što hoće, ali nitko nije jeo iz kante za smeće dok je Tito bio živ. Svi su imali plaću – i radnik i rudar i čistač ulica i liječnik. Sada gospoda jedu iz kante za smeće – i u Zagrebu, i u Beogradu, i po Banjoj Luci".
Na Evropskom amaterskom prvenstvu 1973. godine u Beogradu osvojio je titulu prvaka Evrope u lako-velter kategoriji.
"To su bila lijepa vremena, nažalost, ubrzo poslije ove titule razbolio sam se od hepatitisa. Međutim, odlučio sam se idalje takmičiti. Nisam se predavao. Bio sam učesnik Olimpijskih igara 1976. u Montrealu. Bio sam i tri puta prvak Balkana".

Teška povreda oka

Marijan Beneš u profesionalce prelazi 1977. godine i vrlo brzo stiže u sam vrh Starog kontinenta.
"U Banjoj Luci sam 17. maja 1979. osvojio titulu profesionalnog evropskog prvaka u EBU verziji, nokautiravši u četvrtoj rundi Francuza Ziberta Cohena. Titulu profesionalnog prvaka sam odbranio četiri puta. Izgubio sam je na bodove 1980. godine u Danskoj od VBA prvaka Ayuba Kalua".
Nažalost, teška povreda oka je uspjela ono što nije mogao hepatitis. Okončala je Benešovu vrlo uspješnu boksersku karijeru.
"Sve je to život. Od najljepših trenutaka kada sam ostvario pobjedu nad, do tada, 11 godina neporaženim prvakom svijeta Elisom Obedom 1978. godine, pa do ovog najtužnijeg i najtežeg trenutka, kada sam izgubio oko u meču protiv Toresa. Inače, tokom svoje karijere, imao sam puno povreda. Dvadeset šest puta su mi slomljene kosti na različitim mjestima. Povrede glasnica su uzrokovale da imam problema i sa govorom".

Najveći tragičar našeg ringa

Inače, Beneš je u karijeri 400 puta ulazio u ring, a u samo 29 mečeva borilište je napustio pognute glave. Beneš je imao ukupno 39 profesionalnih mečeva, od kojih je 32 pobijedio (21 meč nokautom), a šest je izgubio (tri nokautom). Jedan meč je boksao neriješeno.
Beneš se povukao iz boksa 1983. godine i boksao je još dva egzibiciona meča tokom devedesetih godina prošlog stoljeća.
Legendarni sportski televizijski komentator Dragan Nikitović svojevremeno je o Benešu napisao: "On je najveći tragičar našeg ringa. Samouveren i hrabar do bezumlja, uzdao se samo u svoj udarac, zaboravljajući staro pravilo ringa da se uvek nađe neko ko jače udara. Ništa nije moglo da ga zaustavi ni kada je stremio ka vrtoglavim visinama, ni kada je počeo strmoglavo da pada."
Za Marijana Beneša su pisali da je prvi dovezao BMW-om u Banju Luku. Zatim, da se prvi prošetao u popularnim kaubojkama. Dalje, da je zaradio više od šest miliona maraka, napravio dvije kuće, otvorio dva kafića. Dva puta se ženio i dobio tri kćerke i jednog sina. U ratu je izgubio sve, da bi se dolaskom mira vratio u BiH i opet nastavio da živi u njegovoj Banjoj Luci.
Danas piše poeziju,a jedna pjesma posvećena je Josipu Brozu Titu u kojoj kaže: Ne psuj mi Tita i njegovo vrijeme...
Ne krivi njega što je proklijalo sjeme...mržnje skrivene u srcima fašista...skriveno pod maskama i nekih komunista...
"Danas treniram mlade bokserske talente u Bokserskom klubu Fenix iz Banjaluke, koji sam osnovao", kaže jedan od najboljih boksera svih vremena na našim prostorima.
Izvor: Al Jazeera

OSOBA A PREDSTAVITE SE: Ovako sada izgleda voditelj kog je volela cela Jugoslavija (FOTO)

Popularni voditelj Oliver Mlakar, rođen je 1935. godine u Ptuju. Rame uz rame sa Helgom Vlahović, Mićom Orlovićem, smatran je jednim od najboljih jugoslovenskih Tv lica



Nakon popularnog kviza, koji je vodio sa Mićom Orlovićem 'Zlatni pogodak', Mlakar je vodio kultnu kulinarsku emisiju ' Male tajne velikih majstora kuhinje' sa čuvenim jugoslovenskim kuvarom Stevom Karapandžom.

Ubrzo zatim počeo je da vodi popularni  kviz znanja 'Kviskoteka'.

Oliver se penzionisao 2007.godine nakon povratničke sezone 'Kviskoteke', danas ima 82. godine i živi u Samoboru.


уторак, 7. март 2017.

ISTINU U LICE: Lavrov javno rekao čemu služi NATO pakt

Lavrov je rekao da je NATO „hladnoratovska institucija“, čije je proširenje izazvalo tenzije bez presedana u Evropi za proteklih 30 godina. Hladni rat još nije završen!

Ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov rekao je da Rusija želi da izgradi pragmatične odnose sa SAD na osnovu uzajamnog poštovanja.
Obraćajući se na Minhenskoj konferenciji o bezbednosti Lavrov je rekao da je NATO „hladnoratovska institucija“, čije je proširenje izazvalo tenzije bez presedana u Evropi za proteklih 30 godina.
On je istakao da Rusija ne traži sukobe ni sa kim, ali će uvek štititi svoje interese.
– Kakve odnose želimo sa SAD? One koji su zasnovani na pragmatizmu, uzajamnom poštovanju i razumevanju posebne odgovornosti za globalnu stabilnost – istakao je Lavrov.
Lavrov je rekao generalnom sekretaru NATO Jensu Stoltenbergu da podržava nastavak vojne saradnje sa Alijansom, bez koje su sastanci diplomata potpuno besmisleni.
– Širenje NATO-a izazvalo je tenzije koje su bez presedana u poslednjih 30 godina u Evropi. Sudeći prema nekim izjavama na Minhenskoj konferenciji o bezbednosti, Hladni rat još nije završen – istakao je Lavrov, prenosi „Raša tudej“.

NIJE ČUDO ŠTO TITA VOLE I DANAS: U njegovo vreme radnik se poštovao, a evo i kakva je prava imao

U vreme Titove Jugoslavije niko nije pitao za nacionalnost, materijalni status nije bio bitan, a ljudi su se cenili po karakternim osobinama




Mnogi se sa setom sećaju SFRJ i njenog doživotnog predsednika Josipa Broza Tita, a glavni razlog je poseban odnos države prema radnicima koji su bili maksimalno zaštićeni.
U to vreme niko nije pitao za nacionalnost, materijalni status nije bio bitan, a ljudi su se cenili po karakternim osobinama.
Nisu bile retke priče ljudi koji su od kvalifikovanih radnika došli do direktora jedne radne organizacije. Zaposleni su dobijali bonove za topli obrok, pa su se hranili u restoranima društvene ishrane ili na kioscima s viršlama.
U SFRJ se smatralo prirodnim da zaposlenima bude plaćen topli obrok.
Radno vreme je bilo od 7 do 15 sati, uz pauzu koja se obično provodila u pomenutim restoranima društvene ishrane. Subote i nedelje su bile neradne, osim za one radne organizacije kod kojih je priroda posla zahtevala da se radi i za dane vikenda.
A za godišnje odmore, tu su uglavnom bila radnička odmarališta u koja se opet išlo u organizaciji sindikata.
Moglo se platiti na rate u toku godine, pa je taj porodični godišnji odmor bio sasvim normalna stvar i retki su bili oni koji nisu posetili neka od tih primereno nazvanih – radničkih odmarališta.
Plate su uglavnom bile isplaćivane gotovinski unutar samog preduzeća. Novac je bio priložen u posebnu kovertu na kojoj su bile navedene osnovne generalije zaposlenog i ostali podaci vezano za obračun plate. Bez većih problema su se mogla koristiti neplaćena odsustva, bolovanja, a sistematski lekarski pregledi su bili obavezni i sprovođeni u svim preduzećima.

Kada bi se desio smrtni slučaj, radnik je imao pravo na besplatnu sahranu. Ukoliko ga je smrt zadesila za vreme radnog veka, a ne u toku penzije, u istu radnu organizaciju se odmah zapošljavao neko od članova najuže porodice kako bi se njenim članovima omogućilo da i dalje imaju novčane prihode.

RUDAN: Hrvatskom vladaju kriminalci, a ustaše su SAMO MASKA ZA PLJAČKU!

Vaša generacija živi mnogo lošije od svojih roditelja, a vaša će deca živeti lošije od vas, rekla je istinu o sudbini ljudi na svim Jugoslovenskim prostorima spisateljica Vedrana Rudan




- Hrvatski fašizam je neuništiv onako kako je to žohar, jednako je tako i sa srpskim. Ruku na srce, fašizam nema naciju. Njegovo je lice jednako odvratno u Francuskoj i u Danskoj. Mrzi drugog i drugačijeg, prikaži lov na lovu kao borbu za dobro svog naroda.
Rekli ste da je fašizacija dosegla razmere kakve nisu bile ni devedesetih?
- Eksplicitnija je. Hrvati su jednako fašisti kao što su to i Šveđani, izgleda da su možda manje jer još nemaju registriranu naci partiju. Bit će i to, ako nam bog da zdravlje. Otkad je HDZ sa Plenkovićem došla na vlast postali smo baš onako - naci. Ne mogu reći da sam bila zapanjena kad sam ovih dana videla da ustaše marširaju Zagrebom, ali mi je bilo čudno zašto ih policija štiti. Oni su javno stupali glavnim gradom moje zemlje i niko ih nije napadao. Hrvatska je danas vrlo frendli prema ustašama. Veselo stupamo prema 1941.
Kako na to gleda demokratska EU?
- Ne mislim da EU ima baš mnogo veze sa demokracijom ali mi je bilo smiješno kad sam čula da je jedino Amerika digla glas protiv ustaša. Foksnjuz, glasilo najcrnjih američkih desničara, uznemirili su naši dečki. Amerima koji su pod Klintonom i Obamom pobili i obeskućili milijune ljudi, njima je naša mala, crna, prljava grupa gadova bila "too much". Protestirali su i službeno.
Govorite samo o fašizmu u Hrvatskoj, u romanu "Uho, grlo, nož" pišete i o onom u Srbiji?
- Pišem blog koji je vrlo čitan. Pogledalo ga je oko 12 miliona ljudi. Čitan je na celom prostoru - koji ja ne zovem regionom, nego Jugoslavijom - i često me komentatori (ispod teksta) pitaju - zašto pljuješ po Hrvatima a ne pljuješ po Srbima? Ja nisam Srpkinja i ne živim u Srbiji. Srpski fašizam me ne pali jer ne živim u njemu. Hrvatski me žestoko ugrožava kao građanku Hrvatske i kao ljudsko biće. Vrijeđa mi pamet. A vaš predsjednik i naša predsjednica su tema za sebe.
Moja predsjednica gospođa Grabar-Kitarović je, znam da je izraz otrcan ali ne nalazim bolji, žestoko intelektualno nevina, zato ne bih prema njoj smjela biti oštra. Međutim, ona jest predsjednica moje države iako je biće koje iz kuće ne bi smjela izaći bez negovatelja, o davanju izjava da se ne govori. Ma kakva bila, ona je moja predsjednica, zato joj ništa ne praštam. Preciznije, ne praštam onima koji je drže tamo gdje jest. Ona je upravo zbog svoje svemirske nekompetencije opako opasna.
A to znači?
- Osjećam se odvratno u zemlji u kojoj živim. Oni kojima je dobro poručuju mi - iseli se! Zašto bih se iselila? Hrvatska je lijepa zemlja, ima divno more, tu sam se rodila, tu imam dvije kuće koje nisam nikome ukrala, tu mi je djedovina... Ne želim da se iselim iz svoje zemlje, želim da ona postane bolja ili bar normalnija. Postat bolja neće. Treba reći da Hrvatskom ne vladaju ustaše. Ono što sebe naziva "ustašama" su maškare koje samo skreću pažnju sa činjenice da ova ekipa HDZ-a sa Plenkovićem na čelu priprema rasprodaju onoga što nam je još ostalo; vode, šume, otoci... Hrvatskom vladaju kriminalci.
Više puta ste rekli da su strašni ratovi devedesetih zapravo vođeni samo zbog preraspodele novca?
- Nije to preraspodjela, to je otimačina. I to je valjda danas jasno ko dan. To je i glavni razlog novih-starih sukoba na ovom području. Najljepše mi je kad slušam svjetske analitičare koji su bili deo kuhinje u Libiji i ostalim zemljama u kojima je haralo američko proljeće. Oni ovih dana pišu i govore, oni ZNAJU što će se kod nas dogoditi jer su jako pametni - oni znaju da će planuti Bosna, Kosovo... Sve će planuti što oni budu hteli da plane. Mi smo tu samo da to izvedemo.
Svako ko je u Zagrebu dočekao naciste kako ih je Stepinac dočekao - trebao bi gorjet u paklu





- Kao i pre dvadeset i šest godina, iz ekonomskih interesa. Ako npr. Koka-Koli treba da plane - planuće. Ukoliko nekoj korporaciji zatreba voda, a vode ima u Zagrebu, Zagreb će, ako vodu ne bude dao milom, pretvoriti u prah i pepeo, iz njega izvući vodu i onda reći da je to borba za demokratiju. Danas se diljem svijeta ubijaju milijuni ljudi u ime demokracije. Još sam 2002. napisala da pet Koka-Kola jebe ceo svet. Pre godinu dana sam svojim čitateljima napravila šoljice sa tim citatom računajući da će makar svako drugi kome je poklonim shvatiti o čemu se radi. Ali to niko nije razumeo.
Skoro sam čitala neki tekst iz, čini mi se, Gardijana o tome kako nije problem Tramp, nego su problem korporacije. Neko je to video prije, neko tek danas, neko to neće videti nikad jer je ta istina o današnjem svijetu normalnom čoveku nepodnošljiva. Više ne postoje zemlje, ni nacije nisu bitne. Postoje samo korporacije koje su u suštini zločinačke organizacije jer melju sve pred sobom, uključujući i živo ljudsko meso, zarad svojih interesa. Soroš i njegovo "otvoreno društvo" (sad će opet neko reći da imam nešto protiv Židova, nije tačno, samo sam se njega prvog setila) na ovim su prostorima bili oličenje borbe za "pravdu", "istinu" i "demokraciju". Pa gde su ta pravda, istina i demokracija za koje su se on i ljudi koji su radili za njega borili? Za šta su se oni izborili osim za to da naša deca nemaju ni gde ni od čega da žive, da moraju biti zahvalni ako kao građani trećeg reda u sopstvenoj zemlji crkavaju za plaću od koje ne mogu da žive i za posao bez koga mogu ostati svakog časa.
A običan čovek u svemu tome..?
- Obični ljudi se bore za opstanak i mire sa sudbinom. Postali smo robovi. Nedavno sam pročitala u "Jutarnjem listu", u tekstu njihove dopisnice iz Londona, kako ogromna većina britanskih tridesetpetogodišnjaka visokoobrazovanih i regularno plaćenih živi sa roditeljima i nema šanse da ikad dođe do svog krova nad glavom jer 500.000 funti košta najjeftiniji stan u Londonu. Dakle, današnji mladi Britanci bit će prva generacija koja će živjeti lošije od svojih roditelja.

недеља, 5. март 2017.

FOTO: Impresivna maketarska izložba u Skopju

U domu JNA u Skopju je održana predivna maketarska izložba, pravi praznik za oči za hobiste, Jugoslovene i sve ljubitelje ovog divnog ručnog rada

Uživajte u foto galeriji:






















Hvala drugu Ratku Buksiću što nas je pozvao na ovu divnu manifestaciju.