Medju mnogobrojnim stranim posjetiocima, koje je Tito primao u raznim povodima i u razlicitim svojstvima, bilo je dosta i onih koji su dolazili sa svakojakim predubjedjenjima-i o Jugoslaviji i o licnosti njenog predsjednika. Bilo je i onih koji su se sa tim predubjedjenjima i vracali, jer nisu ni dolazili sa zeljom i spremnoscu da ih se oslobode. Ali tesko da je iko izasao bez vidljivog ushicenja Titovom licnoscu.
Jedni su, nakon razgovora sa Titom, isticali jasnocu njegovih misli i snagu ubjedjenja. Drugi su naglasavali otvorenost i dosljednost. A i jedni i drugi-izuzetnu neposrednost, smisao za humor i Titov sarm. Zapazeno je da su njegovi pokreti opusteni i umirujuci, da iz njegovog blagog osmjeha i ukupnog drzanja zraci privlacnost neobicne snage.
Clan jedne strane parlamentarne delegacije, senator-da pomenemo samo jedan primjer-posmatrao je i slusao Tita, kao uostalom i drugi-netremice. U jednom trenutku rekao je:
''Gospodine Predsjednice, ja sam, kao sto znate, kapitalista. Ali, slusajuci vas, ja iskreno postajem socijalista."
Nenametljivo i prirodno, Tito je stvarao dobru atmosferu i kada su mu u gostima bili oni sa kojima je malo zajednickog. Zahvaljujuci njegovim pomenutim osobinama, i u slucajevima kada bi na pocetku susreta vladali uzdrzanost i hladnoca, ubrzo bi se to pretvorilo u dobro razumijevanje i bliskost.
(Autor Blazo Mandic, savetnik za stampu i pratilac druga Tita. Sa Titom je bio na svim konferencijama sefova drzava ili vlada nesvrstanih zemalja, osim kairske.)
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.