IZETBEGOVIĆ, ČENGIĆ, SILAJDŽIĆ I DRUGI 'VELIKI MUSLIMANI' UKRALI MILIJARDE DOLARA "POMOĆI" ZA BIH!

Transakcije iz razdoblja 1992-1995. godine potvrđuju kako su kao članovi Uprave u TWRA (Third World Relief Agency) sa sjedištem u Beču sudjelovali Alija Izetbegović, Ejup Ganić, Haris Silajdžić, Irfan Ljevaković i Derviš Đurđević, ali i Selim Šabić, te Hasan Čengić.

ALI BABA IZETBEGOVIĆ I 40 RAZBOJNIKA - KRALO SE ŠAKOM, KAPOM I VREĆAMA! Predmet provjere bilo je više računa otvorenih kod banke “Die Erste Osterreische Spar casse” u Beču. Utvrđene su 803 transakcije od kojih je 287 uplata u iznosu od 212.045.360,63 USD i 516 isplata u iznosu od 207.178.578,14 USD! Ratni zločinac Alija Izetbegović potpisao je da sredstvima upravlja peteročlana komisija u sastavu dr. Elfatih Ali Hassanein, Hasan Čengić, Irfan Ljevaković, Husein Živalj i Derviš Đurđević. Kroz financijsku istragu za TWRA utvrđeno je kako je postojala velika mreža osoba, organizacija i firmi s intenzivnim kontaktima u “cjelokupnom islamskom svijetu”, pa se kao primjer navode veze i kontakti Hasana Čengića s licem Jelaidan, koji je navodno u kasnijem periodu blizak partner Osame Bin Ladena! Wael Hamzah Jelaidan je osoba iz Saudijske Arabije za koju se navodi šest transakcija, a zatim četiri isplate s računa TWRA u kojima je navedena svrha – otplata duga Hasanu Čengiću u iznosu od 7.058.973,20 USD i dvije isplate za TWRA u iznosu od oko šest milijuna dolara u razdoblju 1993-1994. godina! Ime ovog donatora u vrijeme sačinjavanja izvješća nalazilo se na sankcijskim listama koje izdaju UN, EU i SAD, a radi međunarodnih mjera s ciljem da se u međunarodnim razmjerima teroristima ukine financijska baza putem zamrzavanja računa i zaplijenjene imovine. Vrlo sumnjivo ime na spomenutom popisu je i ono Abdula Quadera Hafesa. Za istog se vežu tri transakcije – donacije u iznosu od 5.219.967,71 USD. Sadžida Silajdžić je također dolazila u dotok s novcem sa spomenutog računa, pa se za navedenu veže isplata od 4 milijuna dolara, a datira na dan 28.09.1992. godine. Alen Mušović iz Pljevlja također je bio u tom “điru”, a za njega su vezane 4 isplate u iznosu od 2.548.447,47 USD tijekom 1993. i 1994. godine. Zanimljivo, krim služba u Sarajevu tijekom 1995. godine dokumentirala je postojanje sumnje za ovu osobu zbog “šverca” dijelovima za VW vozila, kao i 300 motora za VW golf!

ANALIZA TITOVOG PLANA: Kako je Tito planirao da Jugoslavija postane svetska sila

Svi normalni ljudi se danas s nostalgijom sjećaju Jugoslavije i kako se tada živjelo bolje, bezbrižnije i sigurnije, a da je kojim slučajem ostvaren u javnosti malo poznat plan Josipa Broza Tita, danas bi Jugoslavija bila svetska sila!

Istorija nedvosmisleno pokazuje da je Tito želio još veću, moćniju Jugoslaviju, koja ne bi bila samo regionalna sila, već i svjetska. Historičarka Sabrina Ramet je rekla kako je SFRJ pod Titom htjela stvoriti integralnu Jugoslaviju, koja bi uključivala pogranična područja oko Jugoslavije: Grčku, Traciju (ili Trakiju), Albaniju, Bugarsku, bar jedan dio austrijske Koruške, kao i cijelu talijansku provinciju Furlanija-Julijska krajina.

Među pristalicama jugoslavenskog iredentizma bili su i monarhisti i republikanci u doba prije stvaranja Jugoslavije 1918. godine. Sabina Ramet se poziva i na izjavu političara Svetozara Pribćevića da bi se Jugoslavija trebala prostirati “od Soče do Soluna”. Možda najčudnije na ovoj karti djeluje to što su kao dio Jugoslavije navedene i Bugarska i Albanija.

Ipak, navodi se da je politički pokret Zveno u Bugarskoj podržavao ideju uključenja Bugarske i Albanije u zajedničku državu Južnih Slavena. Pokret Zveno sudjelovao je u državnom udaru u Bugarskoj 1934. godine.

Zahtijevali su savezništvo s Francuskom i uključivanje Bugarske u Jugoslaviju. Čak je i britanska vlada tijekom Drugog svjetskog rata podržala ideju stvaranja Velike Jugoslavije, kao odgovor na pristupanje Bugarske Silama Osovine.

Nakon Drugog svjetskog rata, Tito je objavio da Jugoslavija polaže prava na Trst i cijelu Karinciju, uključujući Austrijsku Korušku.

“Oslobodili smo Korušku, ali su međunarodni uvjeti bili takvi da smo je morali privremeno napustiti. Koruška je naša i mi ćemo se za nju boriti”, poručivao je Tito.

Osim toga, pojavila se zanimljiva karta koja projicira kako bi SFRJ izgledala da su se Titovi planovi obistinili, i to u dva slučaja: da je maršalova vizija uključivala Albaniju i djelove Rumunjske i Grčke, uključujući i Solun, te da je Bledski sporazum između Tita i Dimitrova uključivao integraciju Bugarske u zajednicu jugoslavenskih zemalja.

Autor neobične karte ističe da bi u nekom “paralelnom svemiru” komunistička revolucija u Grčkoj barem djelomično uspjela, čime bi se neki djelovi zemlje odcijepili i pridružili Jugoslaviji.

Isto se odnosi i na Vlašku, bivšu kneževinu, a danas povijesnu pokrajinu Rumunjske. Da se kojim slučajem ovaj ipak nevjerojatan scenarij dogodio, Jugoslavija bi se prostirala, kako se u tekstu navodi, od Celovca, odnosno Klagenfurta do Istanbula.

IGOR TUĐMAN: NASLEDIĆU 10 MILIONA EVRA DEDINE IMPERIJE

BAHATI UNUK USTAŠKOG ZLOČINCA FRANJE TUĐMANA OTKRIVA 

- U PITANJU SU NEKRETNINE U VAŠINGTONU, JAHTA "DAVID" U PUERTO MAJI, VILA U ZAGREBU, POSLOVNI PROSTORI U "KAPTOL CENTRU", PRIVATNA KLINIKA, DVA STANA U CENTRU ZAGREBA I POSLOVNI OBJEKAT U CIRIHU, KOJI JE PRAZAN SKORO 14 GODINA - KAŽE UNUK RATNOG ZLOČINCA NEKADAŠNJEG PREDSEDNIKA "LIJEPE NJIHOVE".

Unuk pokojnog predsednika Endehazije Njofre Tuđmana, Igor Tuđman (35), poručuje da će od svog dede i drugih srodnika naslediti bogatstvo procenjeno na 10 miliona evra.

Tuđman, koji je široj javnosti postao poznat najpre po pokušaju da peva narodnjake, potom po porno-filmu koji je napravio sa suprugom Natašom Antolović Tuđman (28) i pokušao da proda beogradskim medijima, a onda i po pljački koju su zajedno izveli, i zbog koje je bio na izdržavanju zatvorske kazne, kaže da ga čeka nasledstvo.

– U pitanju su nekretnine u Vašingtonu, jahta “David” u Puerto Maji, vila u Zagrebu, poslovni prostori u “Kaptol centru”, privatna klinika, dva stana  u centru Zagreba i poslovni objekat u Cirihu, koji je prazan skoro 14 godina. U pitanju je nasleđe od mog dede, oca i pokojne majke, – tvrdi Tuđman i ističe da je uslov da bi dobio nasledstvo da bude oženjen i ozbiljan porodični čovek:

– Kada je moj otac čuo da sam uhapšen u Beogradu, šokirao se i napisao je pismo u kojem se čudi kako mi se sve ovo dogodilo kada imam prijatelje koji su mi dužni pozamašne sume novca. Moj otac, inače, posluje sa šeicima iz Dubaija, koji su dolazili na pregovore sa Vladom Srbije, ali njihova imena sada ne bih pominjao. I moje ime su vezivali za njih, zato što moja supruga Nataša voli te svetlucave kamenčiće.

SKOPJE JE GRAD TRIJUMF LUZERA: POTREBNO JE PSIHIJATRISKO VEŠTAČENJE!

ONOG KO JE OVO SMISLIO I IZVEO TREBALO BI POSLATI NA PSIHIJATRISKO VEŠTAČENJE - Skopje je grad trijumf luzera, grad luđi od najluđih zamisli turkmenskog diktatora Sapamurata Nijazova, a da stvar bude gora, sve je izvedeno beznadno traljavo, zanatski jadno!

PSIHODELIČNI PROJEKAT NAZVAN SKOPJE 2014 JE PLJAČKA VEKA !

Ovaj je grad trijumf luzera, psihodelično mjesto na kojem čarobnim štapićem petparački antitalenti mogu postati Meštrović, Albert Speer i Vauban, državni kipari i državni arhitekti

Ništa - ni novinske fotografije koje ste vidjeli, ni članci koje ste čitali - ne može vas dovoljno pripremiti za prizor koji se tog dana prostro preda mnom - prizor novog, historicističkog Skopja.

Tog toplog kasnomartovskog popodneva stajao sam uz Vardar, u središtu grada koji sam nekad, u neka druga doba, razmjerno dobro poznavao. Stajao sam u centru grada koji je nanovo izgrađen nakon potresa '63., i koji je u doba kad sam ga pamtio bio grad-obrazac racionalnog socijalističkog planiranja - grad jednostavnog, surog betona, elegantne geometrije, nebodera, trgovačkih centara, koncertnih dvorana rudimentarne jasnoće.

Umjesto tog Skoplja, tog se ranoproljetnog dana preda mnom sterao jedan drugi grad. Taj grad mogao bi se opisati kao smjesa Las Vegasa i Pjongjanga, ali uz prstohvat Halikarnasa, Aškabada te stiropornog Rima iz filmova s Charlton Hestonom. Taj grad bio je luđi od najluđih zamisli turkmenskog diktatora Sapamurata Nijazova. Taj grad koji je stajao preda mnom bio je tako nadrealan, da sam u nevjerici trljao oči.

Ništa vas - ponavljam - ne može dovoljno pripremiti za to novo Skoplje , koje su prema projektu nazvanom “Skoplje 2014”, u jeku svjetske recesije i u svega nekoliko godina, sazidali makedonska vladajuća stranka VMRO i njen lider - navodno ideator projekta - ludi kleptoman pod imenom Nikola Grueski.

Premda sam po fotografijama približno znao što me čeka, svejedno sam tog popodneva satima posvema preneražen hodao centrom jednog nekoć sasvim racionalnog grada, razjapljenih vilica od nevjerice, s osjećanjem kao da sam ušao u onu zaumnu labirintičnu tvrđavu iz Borgesova “Besmrtnika” u kojoj glavnog junaka izbezumljuju slijepi hodnici i balature koje vode nikamo. Nasred te mahnitosti nalazi se - naravno - taj konjički kip koji se tako ne zove, ali svi znamo da je Aleksandar Veliki. Stoji tu, propet na komičnoj visini, okružen vodoskocima, antičkim hoplitima i zvjerinjakom prijekih sisavaca. Oko njega su, po nekada čistom i minimalističkom kružnom trgu, poput vrtnih patuljaka razasute skulpture historijskih figura. Popabirčeni su iz svih era i nacija: Filip Makedonski, Samuil, Justinijan, Karpoš, Skenderbeg - Bizantinci, Grci, Albanci, Bugari svi posloženi i počešljani u urbanu konstelaciju jedne nacionalističke mitologije.

No, od kipova su još nevjerojatnije zgrade. Pred vama na obali Vardara najednom iskoči nekakva monstruozna klasicistička bombonijera za koju se ispostavi da je ministarstvo vanjskih poslova. Uz nju odmah je stakleno-metalna imitacija Bramanteovog hrama San Pietro in Montorio u kojoj je - tko zna zašto - eto baš financijska policija. Treća u nizu nekakva je neobarokna skalamerija u kojoj se nalazi - citiram brižljivo - “Muzej VMRO, borbe za makedonsku državnost i žrtava komunizma”. Na suprotnom kraju okruglog, nekad apsolutno racionalističkog Trga Makedonija izbijete najednom pred pravi pravcati rimski slavoluk, dostojan Ceasar's Palacea u Las Vegasu. Zgrade koje su pred vama su mahnite, kipovi su mahniti, no najmahnitiji su - mislim - detalji.

Do sjedišta financijske-što-već tako vodi nešto što se zove “most umjetnika”, kvazibarokna ćuprija s kandelabrima koji imitiraju Pont Neuf. Na bočnim stranama mosta je po četrnaest figurativnih kipova, alegorije umjetnika. Brončani dirigent tako štapićem prijeti nebu, pisac (ili je to arhitekt?) ima nekakav svitak, a brončani slikar štafelaj i kist kojim maše trpeljivom, šumećem Vardaru. Gorostasni konjanik okružen je slapovima vode koje pak obrubljuju starogrčki kopljonoše, a njih opet lavovi. Slavoluk je priča za sebe. Ni uz najbujniju maštu nisam mislio da ću ikad vidjeti slavoluk s korintskim stupovima koji na jednom od kasetiranih reljefa prikazuje - partizane! Da stvar bude gora, sve je izvedeno beznadno traljavo, zanatski jadno. Moja supruga - koja je studirala na likovnoj akademiji - gleda tako sjedećeg Justinijana kabastih udova i neprirodno ukočene geste i kaže: 

“S ovakvim nečim bi na studiju kiparstva pao prvu godinu”. I tada shvaćam: novo Skoplje, to je grad kakav bi (da je bilo para) u Splitu možda napravili udruženi Kerum, Filip Radoš, Mucalo i Mirko Jeremaz. To je trijumf luzera, čarobno mjesto na kojem čarobnim štapićem petparački antitalenti mogu postati Meštrović, Albert Speer i Vauban, državni kipari i državni arhitekti. 

Gledam to novo, poludjelo Skoplje i mislim se: 

- Onog tko je ovo smislio i izveo trebalo bi poslati na psihijatrijsko vještačenje!

U KUĆI CVEĆA: Titovi pioniri i partizani pristižu iz svih krajeva bivše Jugoslavije, došli čak iz Kine

Na hiljade poštovalaca lika i dela Josipa Broza Tita počeli su da se okupljaju danas ispred Kuće cveća na Dedinju još od ranih jutarnjih časova kako bi obeležili 37. godišnjicu od smrti nekadašnjeg predsednika SFR Jugoslavije (1953-1980) i lidera KPJ (1937-1980)

Na desetine autobusa pristiglih iz Makedonije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore, parkirano je ispred Muzeja Jugoslavije.

- Iz Banjaluke sam, došli smo još oko osam sati. Grafičar sam po struci, spojio sam ljubav prema Jugoslaviji i posao - rekao je Dragan Ignatović koji se pojavio u majci sa likom Josipa Broza, ali i pionirskom maramom oko vrata.

Posebnu pažnju među mnogobrojnim jugonostalgičarima privukli su kineski turisti.

- Došli smo u okviru turističke ture. Ne znam baš mnogo o Titu, ali znam o komunizmu - rekao je Šoung Fej (46) koji je došao sa suprugom.

Domaćini iz Muzeja Jugoslavije, u okviru kojeg se nalazi i Kuća cveća, očekuju veliki broj posetilaca tokom dana.

- Ljudi su već stajali u redovima u 10 časova kada smo otvorili vrata muzeja - rekli su nam ljubazni domaćini.

Ni ove godine posetu Kući cveća nisu propustili Subotičanka Marta (62) i bivši Splićanin Barba (75) koji žive na severu Vojvodine.

Foto: Vesna Lalić / RAS SrbijaMarta i Barba došli iz Subotice

- Uvek dolazimo za 25. maj, ali smo sada rešili da malo promenimo. Tito nam je značio skoro sve u životu. Mnogo smo putovali, a sada više ne možemo tako da se družimo, ostao nam je samo fejsbuk. I dalje bih volela da postoji Jugoslavija, ali nema šanse - rekla je Marta.

U Kući cveća se pojavio i Titov unuk Josip Joška Broz, koji je iskoristio priliku da se upiše u Knjigu žalosti.

- Da Tito nije valjao ne bi se danas spominjao. A mnogo je onih koji pokušavaju da unište sećanje na njega - rekao je Joška Broz.

Među mlađim generacijama bio je bračni par Filipović iz Makedonije. Gordana je rođena u godini Titove smrti, pa ne pamti mnogo iz prve ruke, ali zbog supruga, koji toliko voli nekadašnjeg predsednika SFRJ da dok je govorio o njemu rasplakao se.

Foto: Vesna Lalić / RAS SrbijaPar iz Kumanova

- I sa decom smo dolazili ovde. Bili smo i na putu za Hrvatsku, ali je Dragan insistirao da svratimo usput - kaže Gordana.

Foto: Vesna Lalić / RAS SrbijaČika Rule

Čika Rule, najpoznatiji udarnik iz Umčara, već je u pet sati bio je na Dedinju.

- Malo peške, malo vozom, pa austobusom, nije mi teško. Čekam 15.05 sati i tačno tada, po tradiciji ulazim unutra - kaže on.

U knjizi žalosti poruku je svom maršalu ostavio i pukovnik u penziji Vasilije Radović, koji je učestvovao u bitkama na Neretvi i Sutjesci.

- Dolazim ovde svakog 4. i 25. maja. To je bio čovek koji nije značio samo Jugoslaviji, nego i celom svetu - setan je Rade koji dodaje da u ta vremena ni stanove i kola nisu zaključavali.

Foto: Vesna Lalić / RAS SrbijaJugoslavija im još u srcu

Na celom prostoru oko Muzeja Jugoslavije mnogo je ljudi koji su orgnuti zastavama SFR Jugoslavije, sa pionirskim maramama, bedževima, svime što asocira na nekadašnju državu.

TO SU BILA VREMENA: Ovako se slavio 1.maj u Titovoj Jugoslaviji (FOTO-VIDEO)

U našoj domovini Jugoslaviji, naročito odmah posle Drugog svetskog rata, održavale su se impresivne prvomajske parade

Praznik rada, 1. maj, nekad je bio jedan od najznačajnijih datuma u godini. Bilo je to vreme slavlja i veselja, uranaka i parada. Danas se za većinu Prvi maj sveo na roštiljanje i slobodan dan, ako ga i dobiju.

U velikoj Jugoslaviji, naročito odmah posle Drugog svetskog rata, održavale su se brojne prvomajske parade. Najčešće su se održavale po glavnim gradovima republika, a centralna u Beogradu.

Sve bi počinjalo sa tradicionalnim prvomajskim urankom uz limenu muziku lokalnog gradskog orkestra.

A onda su glavnim ulicama paradirali radnici, seljaci, a predstavljana je i prava poljoprivredna mašinerija.

VIDEO: POGLEDAJTE KAKO SE SLAVIO PRVI MAJ U TITOVOJ JUGOSLAVIJI

Na filmu je ovekovečena parada održana na trgu Maršala Tita u Skopju, povodom proslave Praznika rada 1. maj 1960. godine. 
Na paradi su učestvovali radni ljudi, trudbenici, omladinci i pioniri, predstavljajući svoja dostignuća

Во филмот е забележана парадата што се одржа на плоштадот Маршал Тито во Скопје, по повод прославата на празникот на трудот 1 Мај 1960 година. 

На парадата земаа учество работни луѓе, трудбеници, младина и пионери од целата република, претставувајќи ги своите достигнувања.

Неспоредливи разлики во вреднувањето на трудот на работниците има во периодот во Титова Југославија и потоа.
Договори на дело на неколку месеци, минимални плати кои не дозволуваат задоволување на основните месечни потреби, несоодветни работни и безбедносни услови и случаи на робовладетелски однос во кои на работниците не им се дозволува да одат до тоалет се само дел од секојдневието на работниците денеска.

Затоа зачудува што ниту синдикатите, ниту банана државичките настанати од големата СФРЈ веќе не му посветуваат никакво внимание на 1. Мај, туку напротив партнерски работат на се поголемо ограничување на правата на работниците.

Видеото на Вардар филм од 1960 година покажува со каков жар се прославувал овој празник, и како тоа влијаело врз продуктивноста на работниците и нивната љубов кон работата.