Europska unija u 2016. godinu ulazi sa svim dvojbama koje su je pratile tijekom 2015, a čije se rješenje ne nazire: izbjegličkom krizom i krizom Schengena, odnosno strahom od terorizma, dugoročnim problemima u eurozoni, prijetnjom izlaska Velike Britanije iz EU, krizom u odnosima s Rusijom i promijenjenom geopolitičkim slikom.
Problemi su toliki da su mnogi skloni govoriti o skoroj propasti Europske unije kakvu znamo. Centralno pitanje u 2016. je kako će Europa percipirati te izazove s kojima je suočena, odnosno hoće li ih percipirati kao prijetnju ili će se na njih naviknuti, prihvatiti ih kao nešto s čim se može živjeti’, tumači politolog Dejan Jović, objašnjavajući kako su prijetnje u velikoj mjeri stvar percepcije. Ako razvijemo strah od terorizma, Trećeg svjetskog rata ili od izbjeglica, onda se to pretvara u sigurnosno pitanje, nužno dolazi do sekuritizacije.
’2015. obilježila su dva događaja koja smo sekuritizirali: izbjeglička kriza i terorizam u Parizu. Jasno je da rizik ne možemo izbjeći i ključno je pitanje jesmo li u stanju živjeti s time. Po pitanju izbjeglica, što je više konzervativizma, to je više sklonosti dramatiziranju jer izbjeglice remete stabilnost i strukturu postojećih zajednica’, kaže Jović.
‘Godinu iza nas obilježio je produžetak krize koncepta liberalne Europe, naročito nakon financijske krize i sigurnosnih prijetnji koje su rezultat propasti Arapskog proljeća, koje se pretvorilo u europsku jesen’, kaže Jović, naglašavajući da umjesto da se europski koncept prenio u susjedstvo, došlo je do inputa susjedstva u Europu. Odgovor je porast nacionalizma u Europi koji se očitovao u najdramatičnijem događaju 2015. – podizanju ograda.
Alternative liberalnoj demokraciji dobivaju na popularnosti
Europska unija neće se raspasti nekim dekretom, do toga može doći postupnim slabljenjem njenih institucija i porastom naci0nalizama, konstatira Jović, naglašavajući da bi to predstavljalo veliku opasnost za mir, jer Europi treba kontrola nacionalnih država u vidu nadnacionalnog kontrolora kakav je EU.
Jezgru Europske unije predstavlja njenih šest najvećih i najmnogoljudnijih članica – Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija, Španjolska i Poljska. Ako bi se bilo koja od tih članica odlučila za izlazak, to bi za opstanak Europske unije bio veliki problem, ističe Jović. Velika Britanija je, podsjetimo, najavljivala održavanje referenduma o ostanku ili izlasku iz EU do 2017. godine, s tim da su prije nekoliko dana najavili da bi se taj referendum mogao održati još tijekom 2016. Britanski premijer David Cameron, koji je na izborima 2015. odnio značajnu većinu pa konzervativci sami mogu kreirati politiku zemlje, kao preduvjet za ostanak traži od EU reforme koje nisu do kraja definirane, ali zasnivaju se na davanju veće samostalnosti nacionalnim politikama.
Najnovija istraživanja britanskog javnog mnijenja pokazuju da je javnost podijeljena 50:50 za ostanak, odnosno izlazak iz EU. S obzirom na to da Cameronovi zahtjevi ulaze u neka od temeljnih načela EU, kao što su sloboda kretanja i sloboda rada građana EU na cijelom području Unije, bit će zanimljivo pratiti ishod tih pregovora koji će obilježiti 2016.
Ovu godinu je u Francuskoj okarakterizirao rast euroskeptične krajnje desnice u vidu Nacionalne fronte Marine Le Pen. Udruženim nastupom socijalista i republikanaca, Le Pen na kraju nije odnijela prevagu u nedavno održanim francuskim regionalnim izborima, ali ako kao pobjednik predsjedničkih izbora 2017. izađe Nicolas Sarkozy, može se očekivati njegovo prilagođavanje sve desnijem francuskom biračkom tijelu. Sarkozy tijekom svog prijašnjeg političkog djelovanja nije prezao od nasilnog uvođenja reda u pariškim doseljeničkim predgrađima, a kraj njegovog predsjedništva obilježile su vojne intervencije na Mediteranu.
Najnovija od spomenutih velikih članica EU, Poljska, zauzela je na izborima održanim krajem ove godine desni i antieuropski kurs, krećući se mađarskim stopama, prema orbanizaciji.
Španjolska prvi put od kraja Francove diktature nije izašla s jasnim pobjednikom parlamentarnih izbora. Značajan broj mjesta u parlamentu osvojio je lijevi Podemos koji se protivi europskoj politici štednje. Ako Podemos u konačnoj podjeli karata bude u prilici sudjelovati u vladajućoj koaliciji, bit će zanimljivo pratiti kako će se to odraziti na europsku ekonomsku agendu, s obzirom na to da je Španjolska puno veća i važnija ekonomija od Grčke u kojoj je Siriza osvojila vlast, ali je bila prisiljena kapitulirati pred europskim institucijama.
Za Europsku uniju bit će važan i ishod američkih predsjedničkih izbora. ‘Američki predsjednik Barack Obama tijekom zadnjih osam godina nije Europu imao u fokusu. Pitanje je kako će izgledati Amerika poslije Obame’.
U 2015, kaže Jović, došlo je i do jedne sasvim nove krize: one u odnosima Turske i Rusije, koja će svoj odraz imati i u širem susjedstvu uključujući zapadni Balkan. Iako je na početku godine izgledalo da su se Rusija i Turska približile, odnosno da će umjesto Južnog toka Rusija energetske kanale usmjeriti preko Turske, nakon rušenja ruskog vojnog zrakoplova opet je aktivan trokut: Europa, Turska, Rusija, odnosno djelovanje svih protiv svih.
Kada bi u 2016. bio i postignut trajni mir u Siriji, smatra se da time ne bi bio riješen izbjeglički problem u Europi. Skeptičan je oko ostanka, odnosno povratka izbjeglica u razrušenu Siriju.
U Europi se svi pomalo pozicioniraju za slučaj da Europska unija stvarno nestane. Kao ilustraciju toga, navodi se kako Njemačka tijekom ove godine trudila popraviti odnose s Turskom, Francuska je napravila zaokret u odnosima s Rusijom, a istočnoeuropske zemlje u strahu od Rusije samoorganiziraju se, odnosno rade na privlačenju SAD-a.
I inicijativu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o uspostavljanju uspravnice Jadran-Baltik-Crno more u koju bi uz Hrvatsku bile uključene Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Austrija, Slovenija, Slovačka, Češka, Poljska, Estonija, Latvija i Litva Jović vidi kao zanimljivu ideju na tom tragu.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.