Prvi solistički nastup imao je sa deset godina, kad je na priredbi otpjevao AVE MARIJA i doslovno rasplakao publiku. Do nastupa pred pravom publikom na festivalu Zlatno slavejče prošlo je samo godinu dana, nakon čega je svoje školovanje nastavio u internatu u Bitolu, gdje je sobu dijelio s još 5 učenika.
Nakon što je maturirao, klarinet i saksofon zamijenio je pjevanjem. Prvi veliki hit USNI NA USNI, koji je otpjevao na makedonskom festivalu Melfast, lansirao ga je u sam vrh tamošnje glazbene scene. !999. objavio je prvi album NEKAD VO NOKTA (NEGDJE U NOĆI).
U vrijeme kad mu je karijera strjelovito krenula uzlaznom putanjom, roditelji su mu ostali bez posla. Otac Nikola radio je kao staklopuhač i u tom je poslu bio pravi umjetnik. Majka Domenika je bila švelja, a četiri godine starija sestra Dora odgojiteljica u vrtiću. I prije su živjeli skromno, no odlaskom roditelja u mirovinu, postalo je još teže. Toše nije zaboravio koliko su se njegovi roditelji žrtvovali da bi on mogao raditi što najviše voli i u početku im je nosio svu zaradu, a sebi uzimao džeparac. Tošina je glazba već od prvog albuma počela prelaziti granice domovine. Svojom toplom i pristupačnom osobnošću i zavidnim vokalom izbrisao je granice na Balkanu, ali i šire. Samo je na koncertu u Ukrajini okupio čak 50,000 ljudi. Dvije je godine ranije predstavljao je svoju zemlju na Eurosongu s pjesmo LIFE, što mu je otvorilo vrata zapadne Europe.
Čak je zbog inozemne karijere i radi lakšeg izgovora planirao promijeniti prezime u Proja, kakvo su nosili njegovi pradjedovi. Ljubav i talent za glazbu naslijedio je od svoje majke koja prelijepo pjeva i od oca koji svira mandolinu i gitaru. Oni su bili najponosniji što im je sin operni tenor pred akademskom diplomom. Toše je svirao klarinet, saksofon, klavir, bubnjeve i gitaru. Naročito je voli svirati gitaru. Njegova prva velika ljubav je bila Blagica. Njihova ljubav se raspala jer Toše nije imao vremena posvećivati Blagici onoliko pažnje koliko je ona željela, a uz sve to su joj smetale i silne Tošine obožavateljice kojih je iz dana u dan sve više i više. Nakon Blagice, našao je drugu ljubav – Andrijana Budimir (poznata rukometašica). Za njega Crkva nije bila samo institucija. Bio je istinski vjernik. Bez obzira na tempo kojim je živio, uvijek je nalazio vremena za one kojima je trebala pomoć jer, kako je rekao, treba samo htjeti.
Financirao je renoviranje Klinike za dječje bolesti u Skopju, kao i operacije onih kojima su bile najpotrebnije. Također, nosilac je statue Majke Tereze, makedonskog priznanja za humanitarni rad. Bio je UNICEF-ov ambasador dobre volje. O svojoj humanosti, skromno je rekao da je odgojen da tako pomaže. Ne čudi stoga što je u dm-ovoj kampanji VOLIM OSMJEH TVOJ, kojoj je svrha podučiti djecu važnosti redovitog pranja zubi, odbio primiti honorar, što je zateklo njezine pokretače. Nije pomogao samo prijateljima – njegov je moto bio. ČINI DOBRO I NEPRIJATELJU. Čežnja za rodnim Kruševom ga je sve češće i češće tjerala da sjedne u auto i odveze se kući, koliko god daleko bio, jedino ondje osjećao potpunim. Rekao je. Moje dom je Kruševo i bit će zauvijek. Ondje su uspomene i emocije. Kad završim svoju misiju, ovo što mi je dano, vratit ću se tamo. Nažalost, Toše se u Kruševo vrati – PRERANO! Tog kobnom jutra 16.10.2007., otprilike u 6:20 sati, makedonskog slavuja su preuzeli anđeli kao što je on sam na autocesti Zagreb – Lipovac, pokraj Nove Gradiške. Pamtit ćemo ga po pjesmama i iskrenom osmjehu. Jer kao što je sam često govorio KOLIKO SE ČOVJEK SMIJE, TOLIKO ŽIVI! A ako je tako, Toše će živjeti vječno.
"Jedino ovde mogu da se odmorim, zato što me ovde ljudi ne tretiraju kao po ostalim gradovima. Tu sam domaći i apsolutno sam opušten. Imam mnogo omiljenih mjesta u Kruševu. Klup "Planet" je mjesto gde provodim svoje slobodno vrijeme. Tamo se uglavnom okupljam sa svojim drugarima. Postoji i jedno mjestašce gde volim da parkiram auto i da u autu pustim film i tako se opustim. Odatle je prelijep pogled na cijelu Pelagoniju. Imate osjecaj da je cijeli svijet vaš. Manastir je mjesto gde se duhovno punim. Veoma često sam tamo", govorio je Toše o svom rodnom Kruševu.
Familija
Bio je vezan za svoju familiju. Govorio je često da ne može da živi bez saveta oca Nikole, bez gibanice majka Dominike i bez igre sa sestrićima Kristijanom i Nikolom. Za uspeh na estradi zaslužan je njegov glas, ali i dobro vaspitanje koje je poneo iz kuće.
Roditelji su osetili koliko je Toše talentovan, pa su ga podržali da upiše Srednju muzičku školu u Bitolju.
Prvi nastup
„Dečji festival ‘Zlatno slavujče’ mi je bio jedan od prvih nastupa u životu i pamtiću ga po tome što sam imao jaku glavobolju, zbog treme.“. Na njegovo muzičko opredeljenje veliki uticaj je imala njegova starija sestra Dara Ristovska. Uz nju je od malih nogu počeo da sluša rok muziku.
Crkva
Toše Proeski bio je poznat kao vernik . U rodnom Kruševu započeo je renoviranje manastira Svetog Preobraženja, zajedno sa svojim ocem Nikolom i prijateljima.
„Ne stidim se i čast mi je da kažem da sam u ovoj crkvi više puta radio i fizičke poslove i mogu jedino da se ponosim time. Svoj mir nalazim ovde i mislim da je ovo suština. Ovde nema moje slave, nema popularnosti. Ovde je moj mir i znam da ću posle svega da završim ovde. Mislim da je vera nešto što ostaje doživotno“.
Beovizija
Sredinom aprila 2003. godine nastupa na svojoj prvoj „Beoviziji“, a njegova pesma „Čija si“ donosi mu prvu pobedu i veliku popularnost u Srbiji i Crnoj Gori.
„Mislim da je najveći korak koji sam uradio bila ‘Beovizija’, odnosno prvi izbor u Srbiji za pesmu ‘Evrovizije’ sa kompozicijom ‘Čija si’. To je jedna od retkih pesama koju ja ne treba da pevam. Znači ne treba ni da je počnem. Publika je sama počinje i sama završava“.Album „Ako me pogledaš u oči“ je prvi Tošetov album snimljen na srpskom jeziku i značio je mnogo za njegovu balkansku karijeru.
Humanost
Kad god je mogao, pevao je da pomogne drugima.
Krajem decembra 2002. godine Toše održava humanitarne koncerte pod motom „ Sa muzikom, za život“ i potvrđuje po ko zna koji put privrženost deci. Sav prihod od koncerta doniran je deci bez roditeljskog staranja „11. oktobar“ u Skoplju, Domu za decu sa specijalnim potrebama „Macal Čarov“ i specijalnom zavodu.
Tradicionalni koncert „Muzikom za život“ održao je 15. decembra 2003. godine, a prikupljeni novac donirao je klinici za dečje bolesti iz Skoplja. Svoj poslednji humanitarni koncert nedavno je održao na prepunom Gradskom stadionu u Skoplju, u akciji prikupljanja sredstava za obnovu zdanja pojedinih škola u zemlji.
Ljubav
Toše i Andrijana bili su u vezi od 2001. do 2004. godine, a svoju vezu su obnovili 25.01.2007., na Tošin 26. rođendan.
Andrijana je rođena u Osijeku, ali za vrijeme rata se preselila u Beograd gdje je igrala u Crvenoj zvezdi, a kasnije u rukometnom klubu Napredak u Kruševu. Andrijana i Toše upoznali su se na velikoj proslavi u Skopje kad je Komet osvojio Ligu šampiona 2001. godine. najviše zbog razdvojenosti i karijere jednog i drugog, nakon tri godine veze su prekinuli. Ona je otišla u Valenciju gdje je igrala za Astroc Sagunto slijedeće dvije godine. Njezin povratak u Skopje nastavak je njihove velike ljubavi koja je igrom sudbine naglo prekinuta… Kad je od prijateljice saznala da je Toše preminuo, rekla je „Izgubila sam sve što sam imala. Sad mi je sve svejedno.“ Zadnji put kad je Tošu vidjela je bila večer prije njegova odlaska u Hrvatsku. To je večer koju su posljednju proveli zajedno…Zdanje što joj je Toše rekao bile su ove riječi : „ Lepo mi nankaj, i meni se spava. Volim te najviše na svijetu.“ Nakon tih riječi, Toše je zaspao zauvijek… Andrijana je kroz suze govorila da su ona i Toše silno željeli djecu, ali zbog njegove karijere to trenutno nije bilo moguće. Dok su bili u jednom kafiću sa društvom, Toše joj je pjevao i glasno rekao „Još godinu dana i hoću da mi rodiš dijete!“ Toše se prema Andrijani uvijek ponosio kao prema princezi. Njihova ljubav je bila jača od svega… To je bila prava, iskrena ljubav…
Ovo su posljednje ljubavne poruke upućeni Andrijani:
VOLIM TE; ANĐELE
Anđele moj, volim te. Anđele, nedostaješ mi. Princezo moja.
Živim za tebe jedina moja, volim te više od svega.
Ti si moja potpora i ljubav koja mi pomaže da prebrodim i srušim svaku prepreku, a neku čak i da ne primijetim.
Princezo moj, vozi polako, ako me voliš. Ako nagaziš više od 140, znači da me ne voliš. Volim te, anđele.
Pazi kako voziš, posebno tamo kod one okuke. Živim za tebe ljubavi jedina, volim te više od svega.
Toše Proeski rođen je 25. januara 1981. godine u Prilepu. Odrastao je u Kruševu, gradiću na zapadu Makedonije.Pravo ime ovog slavuja je Todor, što znači BOŽJI DAR.
ОдговориИзбриши