OPERACIJA "EKSPLOZIJA": Enver Hodža planirao napad na Jugoslaviju posle Titove smrti

Komunističke vođe Albanije planirale su na tajnim sastancima krajem 70-ih vojnu operaciju "Eksplozija", kojom bi brzom akcijom svoje armije, posle Titove smrti, prisvojili Kosovo, delove Makedonije i Crne Gore u kojima albansko stanovništvo čini većinu.

Komunističke vođe Albanije planirale su na tajnim sastancima, krajem 70-ih, vojnu operaciju “Eksplozija”. Njome je bilo predviđeno da posle smrti Josipa Broza Tita počnu unutrašnje borbe za vlast u Jugoslaviji i da brzom akcijom svoje armije prisvoje Kosovo, delove Makedonije i Crne Gore u kojima albansko stanovništvo čini većinu.

Ove navode objavio je ruski istoričar Artjom Ulunjan u tekstu: 

“Tajna operacija Eksplozija: Kako se Enver Hodža pripremao za haos posle Tita”. 

On se u pisanju oslanjao na albanske i ruske arhive, zapisnik sa sednica Politbiroa Partije rada Albanije i sećanja tadašnjeg ministra odbrane Velija Ljakaja.

Ulunjan kaže da je jedan od mogućih razloga zbog kojeg Albanija nije potpisala Završni akt helsinškog samita 1975. godine, na kojem su definisane granice posleratne Evrope, upravo Kosmet.

Ulunjan navodi izjavu ministra unutrašnjih poslova Kadrija Hazbijua iz 1977. godine da se “prvi i jedini put” u tako važnom dokumentu Hodžinog režima pominje “da Vlada Albanije podržava ideju ujedinjenja svih Albanaca”.

– Mi smo, kada su i koliko dopuštale okolnosti, svim silama podržavali Šiptare sa Kosmeta. I mi smo za to da se oni ujedine sa Albanijom, jer bi to osiguralo nacionalno jedinstvo – pisao je Hazbiju.

– Ne treba žaliti sredstva za Kosmet, jer će se to kad-tad isplatiti u budućnosti – zaključio je albanski diktator. Stoga je 1978. godine u strukturi CK APR osnovana Kancelarija inostrane propagande, koja je nazvana Kancelarija za Kosovo.

Kako nevolja nikada ne dolazi sama, osim oskudnih informacija o zdravstvenim tegobama druga Tita, od koga su zazirali u Albaniji još od 1946. godine, kada im je prijateljski nudio federaciju, događalo se još toga. Na nesreću albanskih vođa, tada su se posvađali sa svojim jedinim saveznikom Kinom, pa su se nenadano našli na brisanom prostoru u očekivanju ozbiljnih potresa u regionu koji je, prema njihovom mišljenju, najavljivao Titov bolesnički krevet.

NA JUGOSLOVENSKIM PROSTORIMA ŽIVE OKO 1,8 MILIONA LJUDI MANJE NEGO 1991. GODINE

Na prostoru Jugoslavije, prema aktuelnim statističkim podacima, trenutno živi manje za oko 1,8 miliona stanovnika nego prije posljednjeg popisa održanog po republikama SFRJ 1991. godine, pokazuje analiza Anadolu Agency (AA).

U SFRJ 1991. godine živjelo je 23.542.815 stanovnika, dok trenutno u jugoslovenskim republikama živi oko 21,8 miliona stanovnika.

Naime, u jugoslovenskim republikama (izuzev Kosmeta) trenutno živi 19.921.197 stanovnika, procjenjuje se da trenutno na Kosmetu živi oko 1,8 miliona stanovnika. 

Istovremeno, prema posljednjim podacima s popisa 2011, na Kosmetu je živjelo 1.739.825 stanovnika, bez podataka za opštine Leposavić, Zubin Potok i Zvečan gdje je nastanjeno uglavnom srpsko stanovništvo.

Najviše stanovnika prema statističkim podacima u odnosu na 1991. nedostaje na teritoriji Srbije 722.335. 

Naime, na prostoru uže Srbije i Vojvodine prema popisu iz 1991. godine živjelo je 7.836.728 stanovnika, dok sada, prema procjenama, na toj teritoriji obitava 7.114.393 stanovnika. 

I ako se uzme podatak da prema procjenama na Kosmetu trenutno živi 1,8 miliona stanovnika to je za oko 150.000 manje nego prema popisu iz 1991. godine. Naime, tada je na prostoru pokrajine živjelo 1.954.747 stanovnika.

Dakle, ako se saberu podaci na prostoru Srbije sa Vojvodinom i Kosmetom trenutno na tom području živi oko 880.000 osoba manje nego prema popisu iz 1991. godine.

Bosna i Hercegovina trenutno ima 549.690 stanovnika manje u odnosu na popis iz 1991. godine. 

Tada je u BiH živjelo 4.377.083 stanovnika, dok prema sadašnjim procjenama obitava 3.827.343 stanovnika.

Do velikog pada broja stanovnika došlo je i u Hrvatskoj 545.028. 

Naime, prema popisu iz 1991. u Hrvatskoj je živjelo 4.760.344, dok trenutno na području sadašnje države živi prema procjenama 4.225.316 stanovnika.

Istovremeno, Slovenija je jugoslovenska republika koja je zabilježila najveći rast stanovništva i to za 100.268. 

Prema podacima sa popisa iz 1991, na teritoriji Slovenije je živjelo 1.962.606 stanovnika, dok ih je prema podacima od početka ove godine 2.062.874.

Do blažeg rasta broja stanovnika došlo je i u Makedoniji i to za 35.208 osoba. 

Prema podacima popisa iz 1991. godine, na teritoriji Makedonije je živjelo 2.033.964 osobe, dok prema podacima s kraja prošle godine procjenjeuje se da ih ima 2.069.172.

Simboličan rast broja stanovnika zabilježila je i Crna Gora, i to za 6.832. 

Prema popisu iz 1991. u Crnoj Gori je živjelo 615.267 stanovnika, dok se trenutno taj broj procjenjuje na 622.099.

SKANDAL: Mirovnjaci UN optuženi za seksualno zlostavljanje maloletnika!

Ujedinjene nacije (UN) su saopštile da je više pripadnika mirovnih snaga u Centralnoafričkoj Republici optuženo za seksualno zlostavljanje maloletnika, prenosi Anadolu Agencija (AA).

Navodno se radi o pripadnicima mirovnih snaga iz Bangladeša, Konga, Maroka, Nigera i Senegala.

Ovo je prvi put da su UN objavile nacionalnosti plavih šlemova umešanih u optužbe vezane za Mirovnu misiju u Centralnoafričkoj republici (MINUSCA).

Zvaničnik mirovnih snaga UN-a Antoni Banbury je potvrdio da je više pripadnika mirovnih snaga u Centralnoafričkoj Republici optuženo za seksualno zlostavljanje maloletnika.

Nakon najnovijih optužbi broj slučajeva seksualnog zlostavljanja u koje su umešani mirovnjaci UN-a u misiji u Centralnoafričkoj Republici porastao je na 22 od ukupno 69 takvih slučajeva u svijetu 2015. godine.

LEŠINARSKI ZAKON U ENDEHAZIJI - Hrvatska uvela osobni bankrot

Bankrotirani će biti u nezavidnoj i bolnoj poziciji namirenja vjerovnika svim sredstvima i na sve moguće i nemoguće načine, što će ostaviti dalekosežne posljedice na život dužnika!

Zakon o osobnom stečaju ili bankrotu stupio je u Hrvatskoj na snagu početkom ove godine i od tada je osobni bankrot zatražilo već nekoliko desetina građana. No, za neke od njih su rok i provedba samog zakona upitni.

Bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić, koji je zakon izradio, tvrdi da će taj propis mnogima omogućiti novi početak. Dio sindikalista zakon podržava, dok ga u Udruzi Blokirani smatraju „lešinarskim“. 

Inače, mogućnost bankrota nemaju građani samo dviju država Evropske unije.. 

Pravo na pokretanje procesa osobnog bankrota imaju svi građani Hrvatske čiji dug duže od tri mjeseca premašuje iznos od 30.000 kuna (3.940 eura). Financijska agencija Fina imat će važnu ulogu u provedbi zakona jer će njezini zaposlenici biti posrednici u izvansudskom postupku savjetovanja. Izvansudski postupak se provodi prije pokretanja stečaja potrošača radi sklapanja izvansudskog sporazuma između potrošača i vjerovnika.

Ovaj postupak vodi posrednik koji je dužan tijekom postupka posvetiti pažnju zaštiti potrošača kao slabije strane u pravnom odnosu. Posrednik je dužan, ako se to od njega traži, pomoći potrošaču sastaviti plan ispunjenja obveza.

"Posrednik je svojevrsni miritelj pred kojim se izvansudski sporazum sklapa, a stranke su te koje ugovaraju način ispunjenja obveza, rokove i iznose", ističu u Fini i dodaju ako na sastanku potrošač uspije postići dogovor sa svim svojim vjerovnicima, sklapa se izvansudski sporazum i smatra se da je postupak uspio. 

Ovaj sporazum ima učinak izvansudske nagodbe i predstavlja izvršnu ispravu, ali nema pravnog učinka na vjerovnike koji nisu sudjelovali u postupku.

Ako potrošač ne uspije u izvansudskom postupku pred savjetovalištem sa svim vjerovnicima sklopiti sporazum, može pred sudom pokrenuti sudski postupak stečaja u roku od tri mjeseca.

Do 18. januara ove godine Fina je primila 62 zahtjeva za provedbu izvansudskog postupka, a otprilike dvije trećine primljeno je u savjetovalištu Fine u Zagrebu. 

Sarajko Baksa, sveučilišni profesor i član Udruge Blokirani, protivi se ovom zakonu i naziva ga „lešinarskim“. Tvrdi da će se za osobni bankrot odlučiti zanemarivo mali broj građana, i to oni koji nemaju materijalno više što za izgubiti.

"Osobni bankrot može pomoći onima kojima su dugovanja premašila vrijednost cjelokupne imovine. Ostali će biti u nezavidnoj i bolnoj poziciji namirenja vjerovnika svim sredstvima i na sve moguće načine, što će ostaviti dalekosežne posljedice na život dužnika“, poručuje Baksa. 

Prema podacima Udruge Blokirani, dug građana Hrvatske koncem 2015. prema bankama i financijskim institucijama prelazio polovicu ukupnog duga, iznosio je 60 posto, a slijede zaduženja prema državi i financijskim društvima. U blokadi je više od 320.000 građana Hrvatske s osnovnim dugom od oko 36 milijardi kuna (4,73 milijarde eura). 

ANKETA KOJA TRESE BRISEL: Austrijanci ne veruju u Evropsku uniju!

Čak 78 odsto Austrijanaca smatra da je budućnost EU „ugrožena“ ili „veoma ugrožena“.

Austrijanci smatraju da je EU ugrožena zbog izbegličke krize, pokazuje istraživanje Austrijskog društva za evropaku politiku (OeGfE).

Čak 78 odsto Austrijanaca smatra da je budućnost EU „ugrožena“ ili „veoma ugrožena“.

Oni se pitaju koju opravdanost za postojanje ima EU kada nije u mogućnosti da reši probleme kao što je aktuelna izbeglička kriza, a istraživanje je pokazalo da je želja za evropskim odgovorom na talas izbeglica veoma prisutna među stanovništvom.

Gotovo svaki drugi Austrijanac (49 odsto) želi zajedničko rešenje zemalja članice EU, a svega 36 procenata je za nacionalne mere.

„Većina Austrijanaca spoznaje da nacionalne mere predstvljaju samo privremeno rešenje za izbegličku krizu“, objasnio je generalni sekretar OeGfe Paul Šmit.

On je ukazao da je nesigurnost među građanima sve veća, posebno kada nacionalne vlade ne slede strategiju na evropskom nivou.

To se odražava i na stav o EU, pošto je udeo onih koji su za ostanak u Uniji opao na 61 odsto.

Stalno raste pre svega broj onih koji više ne mogu da procene da li članstvo predstavlja prednost ili ne i sada je dostigao 19 odsto, što je vrednost koja nije nikada bila tako visoka od pristupanja Austrije EU 1995. godine.

Na drugoj strani, 21 odsto Austrijanaca, što je svaki peti, je već za istupanje iz članstva EU.

DŽON F.KENEDI: "TITO je najveći predsednik savremenog sveta!"

Blog Nova Yugoslavia ekskluzivno prenosi razgovor beogradskog režisera Milana Šarca sa drugaricom Jovankom Broz o susretu našeg predsednika Tita i američkog predsednika Kenedija:

– Pričali smo o svemu i svačemu, i o najdelikatnijim stvarima. Pristojni ljudi nikada ne otkrivaju drastične stvari niti osobne, intimne detalje. Ono što javnost najviše zanima verujem da će doznati iz njenih memoara. Za vaše novine mogu reći neke zanimljive stvari, lagane pikanterije. Početkom šezdesetih godina, mislim da je bila 1963. Tito i Jovanka su bili u posetu SAD-u, odnosno američkom predsedniku Kenediju. Na prijemu je Kennedy nazvao Tita “najvećim predsednikom savremenog sveta”. 

Tito je skromno uzvratio da on to ipak nije jer je predsednik jedne male zemlje, a da je najveći predsednik savremenog sveta, predsednik SAD-a, najmoćnije države sveta. Onda mu se Kenedi počeo žaliti kako ima velikih problema, čak i rasne diskriminacije. Govorio je o radničkim demonstracijama i sindikatima kao velikom problem, na što mu je Tito šeretski odgovorio da u Jugoslaviji problemi toga tipa ne postoje. 

JELINČIČ: Slovenija je propala u EU! Ta unija ne donosi ništa dobro!

Tačno je da su lična primanja u Sloveniji nakon ulaska u EU u određenom procentu viša nego pre, ali su isto tako i cene namirnica drastično skočile, tako da je situacija na kraju zapravo gora nego pre. Penzije se drastično smanjuju iz godine u godinu.

Zmago Jelinčič, lider Slovenačke nacionalne partije otvoreno o razvoju slovenačke ekonomije nakon priključenja ka EU, uništivanju ideje Evropskih integracija, izbegličkoj krizi i bezbednosti u Evropi.

Gospodine Jelinčiču, recite nam ukratko šta predstavlja Slovenačka nacionalna stranka? Koji je stav Vaše partije prema najaktuelnim događajama u unutrašnjoj i spoljnoj politici Slovenije?

—  Naša politička načela zasnivaju se na politici nacionalnog interesa što u prvoj vrsti podrazumeva bezbednost i bolji život građana Republike Slovenije, pa tek onda brigu za sve druge. U interesu su nam takođe i dobri odnosi sa svim susednim državama ali nikada i nipošto na štetu sopstvenog naroda i države. SNS sklapa prijateljstva i saradnju sa ideološki srodnim političkim organizacijama u Evropi pa i šire i nikada svoju politiku ne zasniva na političkom oportunizmu. Naša partija okuplja pre svega nacionalno svesne i rodoljubive predstavnike slovenačkog naroda ali isto tako i sve one koji nemaju slovenačko poreklo ali su spremni da prihvate naša usmerenja, načela i način života. 

Što se tiče spoljnopoliitčkih dešavanja SNS sa skepticizmom posmatra odnos EU prema migrantskoj krizi koja je više nego dovoljan dokaz da zapadnoevropski model demokratske integracije ne funkcioniše i da se evropski životni prostor prepušta u ruke islamističkim ekstremistima. Isto tako osuđujemo sve učestalije pokušaje homoseksualnih lobija da narodima Evrope nametnu svoju izopačenu LGBT ideologiju koja ruši osnovne postulate hrišćanstva.

Što se tiče unutrašnje politike naša stranka zaključuje da je od raspada SFRJ nakon prvih privredno relativno uspešnih godina nastupio period jake ekonomske stagnacije. 90-godina Slovenija je uspešno koristila finansijske i privredne zalihe nekadašnje zajedničke države, ali su nekadašnji predstavnici Komunističke partije, sada vođe raznoraznih neoliberalnih i proevropskih političkih partija u Sloveniji, svojim nepromišljenim potezima ozbiljno ugrozili domaću ekonomiju. Ista situacija se nastavlja i sa aktuelnom slovenačkom Vladom koju predstavljaju nekompetentni, needukovani i nestručni kadrovi.

U zadnje vreme širom Evropske unije raste popularnost evroskeptičnih snaga. To se vidi čak i na primerima Francuske i Nemačke gde pristalice suvereniteta, a ponekad i desne ogranizacije održavaju pobede na izborima i prave ogromne demonstracije. Britanija planira referendum i može napustiti EU. Po Vama, zbog kojih razloga ideja EU gubi privlačnost?

— Ideja EU integracija koja je bila građena 50-ih godina 20. veka danas je uništena i u potpunosti degradirana. Politikom se nažalost bave ljudi koji se rukovode principom da je potrebno svakome dati ono što zahteva, a to je princip ponašanja koji ne vodi u demokratiju već u čistu anarhiju. Od stare slovenačke narodne izreke „ko ne radi neka ne jede“ došli smo do politike koja se bazira na principu „ko ne radi njega treba nahraniti“. Primeri Francuske i Nemačke nam to jasno pokazuju; prva je na osnovu dodeljivanja državljanstva svima onima koji su dolazili iz njenih nekadašnjih kolonija privukla na svoj teritorij ogroman broj migranata koji se nikada neće integrisati u francuski kulturni prostor dok je druga radi konstantnog kompleksa „krivice za 2. svetski rat“ počela da vodi jednu neodgovornu politiku multikulturalizma koji se ogleda u pozivu Merkelove da migranti masovno dođu u Nemačku. Obe države sada se nalaze na rubu teške unutrašnje krize koja može da eskalira i u ozbiljne unutrašnje konflikte. Građani su nezadovoljni jer se strancima nude sve ekonomske i socijalne olakšice dok se sopstvenom narodu uskraćuju sva prava, a nezaposlenost, naročito među mladima, rapidno raste. Sličnu situaciju imamo i u Velikoj Britaniji koja zbog sve većih apetita nemačkih banaka i moćnog američkog finansijskog lobija želi da napusti EU i tako u određenoj meri zaštiti svoj nacionalni suverenitet.

Po vašoj oceni, koliko je popularan evroskepticizam kod građana Slovenije?

— Prilikom stupanja Slovenije u EU Slovenačka nacionalna partija bila je jedina politička opcija koja se tome protivila jer smo znali da EU čeka ista sudbina kao nekadašnju Jugoslaviju. 2004. godine većina naših građana bila je za ulazak u EU ali sada evroskepticizam među Slovencima masovno jača. Veliki otpor prema EU postoji upravo zbog marionetske politike koju vode slovenačke vlasti. Aktuelni pa i prethodni režim vode jednu vazalnu i servilnu politiku koja u potpunosti zanemaruje interese građana, a uvažava isključivo interese velikih multinacionalnih korporacija u EU, naročito putem implementacije krajnje besmislenih direktiva Evropske komisije. EU se rukovodi neprihvatljivim principom „politike dvostrukih standarda“ koji uvažava interese samo najmoćnijih država EU i njihovih poliitčkih pojedinaca. Kao primer mogu da navedem finansijske transakcije gospodina Junkera.

Kako vi ocenjujete razvoj slovenačke ekonomije nakon ulaska u EU? Da li Slovenci imaju ono što obećavaju svojim građanama vlasti država-kandidata za priključenje ka Uniji: ogromne plate, puno radnih mesta, dobre penzije itd?

— Teško bi mogao da govorim o nekom ekonomskom razvoju Slovenije nakon ulaska u EU jer smo prolazili kroz periode postepene ekonomske stagnacije. Primetan je jedino napredak na području javnog sektora, ali i tu samo u pojedinim segmentima. Suočavamo se sa raspadom zdravstvenog i školskog sistema na jednoj, a sa enormnim širenjem birokratskog aparata na drugoj strani. Kao primer navodim Ministarstvo za kulturu Slovenije koje je 1992. godine imalo oko 50 zaposlenih, a danas ih ima preko 400. Banka Slovenije imala je neposredno pre 2004. godine oko 60 zaposlenih, a danas ih takođe ima preko 400 sa dodatnom razlikom da to više nije samostalna nacionalna banka već gola ekspozitura Frankfurta. Ministarstvo odbrane ima više zaposlenih nego npr. Ministarstvo odbrane Švedske. Doduše, tačno je da su lična primanja u Sloveniji nakon ulaska u EU u određenom procentu viša nego pre, ali su isto tako i cene namirnica drastično skočile, tako da je situacija na kraju zapravo gora nego pre. Penzije se drastično smanjuju iz godine u godinu.

NEW YORK TIMES: CIA REGRUTIRALA DŽIHADISTE DA RAZBIJU SFRJ, IRAK, LIBIJU, SIRIJU...

“New York Times” je objavio da američka Centralna obavještajna agencija i Saudijska Arabija surađuju već dugi niz godina. čineći najmonstruoznije operacije širom zemljine kugle

Bivši američki diplomat kaže da je CIA tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća regrutirala borce iz Saudijske Arabije, izdavala im vize, slala ih u SAD na obuku, a zatim na ratišta u Jugoslaviju, Irak, Libiju i Siriju. Saudijska Arabija je desetljećima opskrbljivala SAD novcem i čuvala njihove tajne kada je Washington ulazio u daleke konflikte.
Ponekad su države zajedno radile, ponekad su Saudijci “jednostavno ispisivali čekove za tajne operacije Amerikanaca”.
To otkriće “New York Timesa” daje dodatnu težinu navodima bivšeg šefa odjela za vize američke ambasade u gradu Jedi, Mike Springman koji je u Saudijskoj Arabiji radio od 1987. do 1989. godine.
On je u svojoj knjizi iznio detalje o tome kako je CIA tijekom 80-ih godina trenirala muslimanske operativce da se bore protiv sovjetske invazije.
Kasnije je, kako navodi, CIA prebacila te operativce iz Afganistana na Balkan, a potom u Irak, Libiju i Siriju, zahvaljujući ilegalnim vizama koje su im dale Sjedinjene Države. Ti obučeni borci, potpomognuti Amerikom, formirali su organizaciju, kasnije poznatu kao Al Kaida.

“Znam, bio sam tamo”

Springman je u ekskluzivnom intervjuu podijelio svoje iskustvo, objašnjavajući kako je izdavanje američkih viza teroristima flagrantno kršenje američkog zakona.

“Znam, bio sam tamo, izdavao sam vize”, rekao je Springman.

“Jednog dana tadašnji šef CIA me je zaustavio dok sam prolazio hodnikom konzulata i zamolio me da izdam vizu jednom od njegovih agenata, Irancu čija obitelj drži trgovinu orijentalnih tepiha”, prisjeća se Springman.

“Mike, neka sve izgleda dobro, potreban nam je u Washingtonu”, poručio mu je tadašnji šef CIA.
Springman je također napomenuo da je imao svakodnevne borbe s tadašnjim generalnim konzulom i još nekoliko drugih dužnosnika CIA koji su zahtijevali izdavanje viza za ljude koji bi po zakonu bili odbijeni.
On kaže da je na kraju shvatio da je jedina dužnost konzularnog odjela u Jedi bila osigurati vize agentima CIA, odnosno strancima koje su regrutirali američki časnici. Na moje veliko zaprepaštenje, kasnije sam saznao da su ljudi koji su aplicirali za vize bili regruti za rat u Afganistanu protiv oružanih snaga Sovjetskog Saveza, da bi kasnije obučeni u Americi, odlazili na druga ratišta u Jugoslaviju, Irak, Libiju, Siriju”, rekao je Springman.

Viza za “slijepog šeika”

Ovaj bivši diplomat kaže da je isto tako bio i “konzularni službenik CIA” u Kartumu u Sudanu, u odjelu koje je izdalo turističku vizu šeiku Omaru Abdel Rahmanu, koji je kasnije povezivan s podmetanjem bombe u podzemnoj garaži Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku 1993. godine.
“Slijepi šeik” je već bio na terorističkoj listi State Departmenta kada mu je izdana viza, a u SAD je ušao 1990. godine preko Saudijske Arabije, Pakistana i Sudana.
On je rekao i da je svojim pretpostavljenima prenio da je, prema američkom zakonu, nelegalno izdavanje putovnica i viza federalni prekršaj, koji se kažnjava do 10 godina zatvora i novčanom kaznom od 250.000 dolara. Maksimalna zatvorska kazna je povećana na 15 godina, ukoliko je počinjeno kazneno djelo povezano s trgovinom drogom, odnosno na 20 godina, ako je povezano s terorizmom.
“To nije bio skup raznih prijevara u vezi s vizama, kao što sam nekada mislio, već nešto mnogo ozbiljnije. To su bile vize za teroristički projekt podešen da regrutira i obuči (u Americi) ubojice, ratne zločince, kršioce ljudskih prava u Afganistanu protiv Sovjetskog saveza. Ti ljudi postali su kasnije osnivači Al Kaide”, ističe on.
“Bivši predsjednik Jimmy Carter i njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski započeli su kampanju okupljanja tih razbojnika, angažirajući ih za izvršenje raznih napada, po mogućnosti protiv sovjetskih vojnika”, dodao je on.

Skitnice

Međutim, kako kaže, Saudijci i drugi regionalni “džihad igrači” nisu željeli te “skitnice” na njihovom tlu, jer su se plašili da bi novostečene vještine mogli iskoristiti za promjenu režima u svojoj zemlji.
To objašnjava činjenicu zašto je mnogo njih poslano u SAD, u neki od 52 centra za obuku, od kojih je najvažniji onaj u Brooklynu, u New Yorku.
Tijekom dvogodišnjeg boravka u gradu Jedi, Springman se, kako kaže, stalno prepirao sa obavještajcima i osobljem koji su vodili američki konzulat.
“To su bili ljudi koji su bili obučeni za regrutiranje onih koji su se nekada nazivali mudžahedinima, koji su kasnije postali članovi Al Kaide, da bi danas bili transformirani u ISIS. Vidio sam sve to, ali nisam prepoznao njihove početke u Jedi. Svi smo svjedoci njihovog kasnijeg razvoja, kao i toga što se događa kada obavještajne službe kontroliraju vanjsku politiku i diplomaciju. Ljude koje su okupljali pomogli su u raspadu Jugoslavije, uništenju Iraka, kolapsu Libije i razbijanju Sirije”, kaže bivši diplomat.
Springman je proteklih 20 godina kod najviših razina vlasti protestirao zbog prakse nezakonitog izdavanja viza, ali je opstruiran. Za to vrijeme je, kako kaže, arapsko-afganistanska legija, koju je CIA stvorila kako bi potkopala Sovjetski Savez, maksimalno ojačala.

PUTIN: Još uvijek čuvam knjižicu Komunističke partije SSSR-a

Na forumu „Sveruski narodni front“ (ONF) u Stavropolju predsjednik Rusije je ispričao da još uvek čuva stranačku knjižicu KPSS, a kodeks izgradnje komunizma ga u mnogome podsjeća na Bibliju, iako je, kako je rekao, „ostvarenje ideje bilo daleko od teorije“.

„Kao i milijuni državljana Sovjetskog Saveza – preko 20 milijuna – bio sam član Komunističke stranke SSSR-a. I ne samo član. Gotovo 20 godina sam radio u organizaciji koja se zvala Komitet državne sigurnosti SSSR-a, a to je organizacija nasljednica Čeka, koju su zvali i oružani odred stranke“, rekao je Putin na forumu ONF, prenosi Interfaks.

„Ne mogu reći da sam bio ideološki strastveni komunista, ali bio sam revnosni član stranke“, priznao je predsjednik Rusije. „Za razliku od mnogih dužnosnika nisam bio dužnosnik, sa stranačke točke gledišta bio sam običan član partije, i nisam bacio partijsku knjižicu, nisam je spalio, čuvam je.“

„Sviđale su mi se i sve dosad mi se sviđaju komunističke i socijalističke ideje. Ako pogledamo kodeks graditelja komunizma, široko rasprostranjen u Sovjetskom Savezu, možemo primijetiti da vrlo podsjeća na Bibliju. To nije šala. On i jeste uzet iz Biblije“, kaže predsjednik. „U tom kodeksu su vrlo važne ideje: ravnopravnost, bratstvo, sreća.“

„Ali praktično ostvarenje tih izvanrednih ideja u našoj zemlji je bilo daleko od onoga što su govorili socijal-utopisti. Naša zemlja nije podsjećala na grad Sunca." Putin je isto dodao da su svi optuživali carski režim za represije, ali upravo je masovnim represijama i počela izgradnja sovjetske države.

LIBIJAC KOJI ŽIVI U BEOGRADU: GADAFI NAM JE GOVORIO DA SE ŠKOLUJEMO U JUGOSLAVIJI

Libijac koji živi u Beogradu, Mohamed Alsakit Abdulgasem, smatra da je skoro sve što se u medijima govorilo loše o Gadafiju neistina i da stvari stoje potpuno suprotno.

– Libijci su pod Gadafijem živeli normalno i slobodno kao što se živi ovde u Evropi. Kažu da je Gadafi za 42 godine vlasti ubio dve do tri hiljade ljudi. U proteklih godinu dana u Libiji je stradalo preko 60.000 ljudi. Reč je o samo jednoj godini!

Kažu da je Gadafi ukrao naš novac? 

Čak i da je ukrao milione, znate li koliko smo milijardi izgubili zbog rata koji nas je zadesio i koliko sada gubimo?! Svi se sada prave da ne znaju i niko ne pominje našu naftu.

Govorili su da je Gadafi diktator. 

U njegovo vreme 17.000 ljudi je ležalo u zatvoru. I to su sve bili osuđeni kriminalci. Sada u zatvorima leži najmanje 27.000 ljudi.
Pritom, kriminalci su pušteni, a u zatvore su strpani oni čiji je jedini greh što su podržali Gadafija. Problem nije bila diktatura Gadafija, već to što velike zemlje i velike kompanije imaju ekonomske interese u Libiji.

Volim Gadafija jer su u njegovo vreme svi imali sve! Gadafi je dao nadu Africi. Želeo je da napravi jednu banku za celu Afriku. E, tu je pogodio Zapad i njihove interese.

Gadafi nam govorio da se školujemo u Jugoslaviji

– Jugoslavija je uvek predstavljana kao prijatelj Libije i tako smo učeni i u školi. Gadafi je voleo Jugoslaviju zato što ju je video kao neprijatelja zapadnih interesa. Podržavao je Jugoslaviju i tako što je slao naše studente ovde da se školuju. Govorio je da svako treba da ide u Jugoslaviju i da se tamo obrazuje.

"SRĐAN NIJE DELIO LJUDE PO NACIJI I VERI, BIO JE ČOVEK"

POVODOM GODIŠNJICE SMRTI HEROJA ŠKOLSKI DRUG SRĐANA ALEKSIĆA JE OTVORIO SRCE

Junaci u neljudsko vreme ne izgube ono što čoveka čini čovekom, navodi školski drug Srđana Aleksića, Sava Janjić iguman manastira Visoki Dečani.

"To je spremnost da pomognemo drugima u nevolji, pa makar i po cenu sopstvene žrtve", ističe on.

Pre tačno 23 godine život je izgubio Srđan Aleksić. Rođen je u Trebinju 1966. godine, bio je plivačka nada i amaterski glumac. Ono što je malo poznato o njemu jeste i da je bio školski drug igumana manastira Visoki Dečani Save Janjića.

"Srđana se sećam iz srednjoškolskih dana i bio je dobar dečko, omiljen u društvu, pun radosti”, navodi Janjić. 

Kako kaže, izgubili su kontakt kada je otišao na studije u Beograd, a potom u manastir.

Sava Janjić je nakon toga postao iguman manastira Visoki Dečani, a između ostalog je poznat i po aktivnosti na Tviteru, gde na engleskom piše o dešavanjima na Kosovu. Aktivno je učestvovao i u akciji na Tviteru #NoKosovoUnesco.

“Sreli smo se ponovo u Dečanima negde neposredno pred njegovu pogibiju. Išao je u Niš sa pozorištem iz Trebinja. Bilo mi je drago da smo se videli i sećam se da smo obnovili stara sećanja”, ističe on.

Posle je, navodi, čuo šta se dogodilo i bilo mu veoma žao, ali je u isto vreme bio “i ponosan što je Srđan postupio ljudski”.

Vojnik VRS Srđan Aleksić 21. januara 1993. na trebinjskoj pijaci suprotstavio se grupi vojnika iste vojske kojoj je i on pripadao i pokušao da spase muslimana Alena Glavovića od njihovog napada. Aleksića su napali, tukli kundacima i on je preminuo nakon šest dana u komi,27. januara 1993. godine. 

Srđanov otac Rade tada je napisao čitulju u kojoj je naveo: "Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost". 

“Jednostavno, bio je deo naše trebinjske raje i kao i mnogi od nas iz tog vremena nije naučen da ljude deli po naciji i veri, već da čoveka prihvati onakav kakav jeste, a u to nesrećno ratno vreme mnogi su izgubili tu sposobnost”, kaže Janjić.

Prema njegovim rečima, Srđan je pre svega bio i ostao čovek.

“Drago mi je da su to mnogi prepoznali. Bio je patriota, voleo je svoj narod, ali i sve druge ljude dobre volje i bio je hrišćanin. Nije se bavio politikom i ideologijom, voleo je umetnost i život”, navodi Janjić.

Kako kaže, junaci našeg vremena su tu, pored nas i često nismo u stanju da ih prepoznamo, a zapravo to su samo ljudi koji u neljudska vremena nisu izgubili ono što čoveka čini čovekom, a to je spremnost da pomognemo drugima u nevolji, pa makar i po cenu sopstvene žrtve.

“Takav je bio Srđan”, ističe na kraju Sava Janjić.

NINA VIOLIĆ O STANJU U HRVATSKOJ: "Gonite se u tri p.m!"

Hrvatska glumica Nina Violić oštro o stanju u "lijepoj njihovoj" : Gonite se u tri p.m!

Glumica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Nina Violić oglasila se putem Facebooka i prilično oštro prokomentarisala aktualno stanje u društvu u "lijepoj njihovoj".

Njenu objavu na Facebooku "lajkalo" je skoro 500 ljudi, tekst je imao 550 dijeljenja
Njen status prenosimo u cjelosti: 

"Nije mi smješno. Po prvi put nisam sposobna ovo što se događa gledat iz nekog drugog neobaveznog iščašenog ugla. 
Tjeskoba me valja već nekoliko dana. Nije zajebancija. Čak ni registar izdajnika nije mi zabavan. Sve je realno i sve je gore nego u najcrnjoj mori. 
Očajna sam što ću sve do smrti živjet u šupku svijeta i što se nikad ništa neće promijeniti. Naša djeca isto. Njihova djeca isto. Gonite se u tri pičke materine cijela fašistička Evropa i naša primitivna prčija! Nisam odavde!"

AUSTRIJSKI LIST PRESE: Džihadisti se obučavaju i u Sloveniji

Teroristi se ne obučavaju samo u Siriji, već i zemljama EU i Balkana, poput Slovenije. Centar za obuku je usamljeni objekat na rubu Ljubljane, piše austrijski list "Prese".

List navodi da je preko nedavno otvorene šengenske granice u Sloveniju na islamistička predavanja i muslimanske praznike povodom rođenja dece, dolazilo više muškaraca u konvoju automobila.

Cilj im je bila usamljena zgrada u okolini Ljubljane, gde su, u prisustvu salafista iz Nemačke, Luksemburga, Slovenije i Austrije, učestvovali u radikalnim predavanjima i vežbama sa oružjem. Pristupne puteve do centra su obezbeđivali stražari.

Iza poligona za džihadiste navodno stoji salafistička zajednica iz predgrađa Ljubljane, koja je već određeni broj ekstremista uputila na ratna područja u Iraku i Siriji, piše Prese.

List se poziva na izvore iz Evropola, iako ta agencija zvanično nije dala nikakve podatke o centrima obuke Islamske države u EU.

Slovenačka policija je, za agenciju STA, rekla da tokom aktivnosti za rano otkrivanje radikalizacije i tokom provere informacija nije dobila podatke o postojanju poligona za ekstremiste u Sloveniji, niti o osposobljavanju islamista u ljubljanskim šumama.

Evropol je juče upozorio na mogućnost novih terorističkih napada u Evropi, a, kako je rekao direktor agencije Rob Vejnrajt, Islamska država je razvila nove kapacitete za izvođenje velikog napada.

DEŽULOVIĆ: "Kanađani imaju ministra nobelovca, a mi imamo ministra ustašu!"

U LIJEPOJ NJIHOVOJ VLADI SVE MOJ DO MOJEGA !

PRIJE dva i pol mjeseca Kanada je dobila novu vladu, a svijet je kao viralni hit obišao Facebook status kanadske novinarke i blogerice Alane Phillips, oduševljene što su "Kanađani po prvi put zaista ponosni, pa čak i pomalo samozadovoljni“ zbog svoje vlade:

"Ovo su činjenice. Imamo ministra okoliša i KLIMATSKIH PROMJENA. Imamo ministra imigracije, građanstva i IZBJEGLICA. Naš premijer je science-fiction ‘geek’. Naš ministar zdravstva je stvarno doktor. Naš ministar obitelji, djece i socijalnog napretka je ekonomist specijaliziran za siromaštvo. Naša ministrica znanosti je stvarno znanstvenica: dobila je i Nobelovu nagradu. Naša ministrica za prava žena je žena!

Naš ministar za veterane je kvadriplegičar jer je stradao u pucnjavi. Naš ministar zapošljavanja, radne snage i radnika je profesionalni geolog. Naš ministar za demokratske institucije je muslimanski izbjeglica. Naš ministar sporta i osoba s poteškoćama je paraolimpijac. Naš ministar obrane je ratni heroj, veteran iz Afganistana i policajac. NAŠ MINISTAR PROMETA JE, KVRAGU, ASTRONAUT!

Polovica naših ministara su žene. Polovica naših ministara su muškarci. Dvojica naših ministara su porijeklom starosjedioci: Kwakwaka’wakw i Inuit. Tri naša ministra su rođena izvan Kanade, u Indiji i Afganistanu. Dva naša ministra su Sikhi. Najmanje jedan ministar je musliman. Najmanje dva ministra su ateisti.

Jedna naša ministrica se bori s rakom dojke. Jedan naš ministar je u invalidskim kolicima. Jedan naš ministar je slijep. Jedan naš ministar je otvoreni homoseksualac. Jedan naš ministar je otvoreno crvenokos.

A Navdeep Bains pri tom ima i savršene brkove.“

Jedini naš ministar s poteškoćom je ministrica uprave koja zagovara ukidanje županija

Dva i pol mjeseca kasnije, novu vladu je dobila i Hrvatska. Sličnost je upadljiva: za početak, na čelu hrvatske Vlade je također Kanađanin, Tihomir Tim Oreskovich. Osim toga… osim toga, to bi otprilike bilo sve.

Ovo su činjenice:

Naš novi premijer je kanadski državljanin, ali nije niti Kanađanin – a kamoli ljubitelj science-fictiona, astronaut, nobelovac ili Kwakwaka’wakw – već menadžer multinacionalne farmaceutske korporacije hrvatskog porijekla koji pasivno vlada hrvatskim jezikom. Jedan potpredsjednik naše vlade je bivši bogoslov i sjemeništarac. Drugi potpredsjednik naše vlade je bivši policajac i obavještajac.

Naš ministar policije je, naravno, diplomirani inženjer pomorskog prometa i sportski trener.

Naš ministar zdravstva je bio direktor bolnice, prije nego što je smijenjen zbog malverzacija i nepravilnosti u radu. Naša ministrica socijalne politike u prvom je obraćanju pozvala javnost "da moli za Vladu neka je Duh Sveti prosvijetli da radi samo na slavu Božju“. Naš ministar znanosti je bivši ljevičar koji je pred izbore u sebi iznenada otkrio katolika, demokršćanina i HDZ-ovca.

Naš ministar za branitelje je s četrdeset godina otišao u penziju, a u programu ima domoljubne dodatke na plaću i registar nacionalnih izdajnika. Naša ministrica rada je činovnica koja je u stručnom povjerenstvu za reviziju nalaza o invalidnosti radila u vrijeme kad je zbog mita i korupcije u tom povjerenstvu izbila nacionalna afera. Naš ministar sporta nikad se u životu nije bavio nikakvim sportom, niti s njim ima ikakve veze. Naš ministar kulture nikad se u životu nije bavio kulturom, niti s njom ima ikakve veze: naš ministar kulture je povjesničar revizionist, predsjednik Počasnog blajburškog voda, što svake godine komemorira stradanje nacističke ustaške vojske.

Naš ministar financija je menadžer najveće hrvatske trgovačke korporacije. Naš ministar ekonomije je načelnik male seoske općine od hiljadu i pol stanovnika, bivši zamjenik poslovođe jednog Baumaxovog dućana smijenjen zbog nestanka nekoliko kvadrata stiropora. Naš je ministar pravosuđa prije samo dvije godine bio sudski pripravnik. Naš ministar turizma je iznajmljivač apartmana koji je vladajućoj stranci donirao hiljadu i pol eura. I da, predsjednik je Hrvatskog katoličkog zbora.

Naš ministar obrane je novinar koji je radio u Službi za zaštitu ustavnog poretka i Protuobavještajnoj agenciji, u vrijeme kad je Služba prisluškivala hrvatske novinare, a Agencija ih proganjala i prisiljavala da špijuniraju kolege. Naš ministar graditeljstva je gradonačelnik gradića u kojemu je država morala rušiti bespravno sagrađene dvorce sa betonskim kulama i tornjevima. NAŠ MINISTAR PROMETA JE, KVRAGU, GRADONAČELNIK GRADIĆA KOJI NA DESETAK KILOMETARA MAGISTRALNE CESTE IMA TRIDESET ČETIRI RASKRŠĆA!

Naša vlada nema nešto takvo kao što je ministarstvo za osobe s poteškoćama. Jedini naš ministar s poteškoćom je ministrica uprave koja zagovara ukidanje županija, a vladajuća stranka upravo se županijama održava na vlasti. Naša zemlja je dvadeset puta manja od Kanade, ali ima dvostruko više županija.

Naša vlada nema nešto takvo kao što je ministarstvo za prava žena. Naša vlada od dvadeset i tri člana ima samo tri žene. Od kojih je jedna bivša časna sestra.

Sto posto naših ministara su Hrvati

Osamdeset sedam posto naših ministara su muškarci. Sto posto naših ministara su Hrvati. Dvadeset dva od dvadeset tri člana naše vlade su katolički vjernici. Jedan naš ministar je musliman, ali je veći Hrvat i ustaša od svih ostalih: on tvrdi da Hrvatska nije pobijedila u Drugom svjetskom ratu, da je antifašizam floskula i da NDH nije bila fašistička.

Nijedan naš ministar nije Srbin, nijedan nije izbjeglica iz Azije, nijedan nije deklarirani homoseksualac: štoviše, najmanje dvojica bili su i aktivisti katoličke kampanje za referendum o braku. Nijedan naš ministar nije astronaut, ali jedan je redoviti natjecatelj na utrkama srednjevjekovnih lađa na vesla.

Nijedan naš ministar nije ateist. Nijedan nije bio na Olimpijadi, nijedan nema Nobelovu nagradu, ali jedan ima pet vojnih ordena. Nijedan naš ministar nije u invalidskim kolicima: naši su ministri u Audijima od šezdeset hiljada eura.

Nijedan naš ministar nije crvenokos.

I nijedan nema brkove.

Samo brčiće.

PRAVO U GLAVU - Rusija stavila Hilari Klinton na spisak finansijera terorizma!

Rusija je objavila da je dodala bivšu sekretarku države SAD, Hilari Klinton, na listu mogućih sponzora terorizma pošto je Federalna bezbednosna služba (FSB) otkrila da je jedan od glavnih finansijera kampanje Klintonove slao na milione dolara terorističkim grupama na Bliskom istoku.

Hilari Klinton je na ovaj način postala najviši američki zvaničnik na toj listi.

Ono što je presudilo u ovoj odluci bio je privatni sastanak Klintonove sa pakistanskim biznismenom, Muhamedom Tahirom Džavedom, u njegovom domu u Bjumontu u Teksasu, kome je prisustvovalo i oko 250 drugih muslimana koji su prikupili 500.000 dolara za kampanju Klintonove.

Muhamed Tahir Džaved je već ranije bio osumnjičen za podržavanje terorizma otkad je stigao u SAD 1989. godine za vreme režima Bila Klintona. On je u poslednjih 25 godina prikupio veliko bogatstvo svojim lancem prodavnica u Teksasu, postavši jedan od najmoćnijih islamskih biznismena u SAD i Pakistanu.

Podaci do kojih je došla FSB ukazuju na to da je Muhamed Tahir Džaved do svog bogatstva zapravo došao preko angažmana u pakistanskoj obaveštajnoj službi ISI i preko meksičkih kartela droge uz podršku američkih vladinih zvaničnika.

Do otkrića Muhamedove šeme je došlo kada je prošlog leta izvršena racija u 11 njegovih prodavnica.

Policija je izdala 242 naloga za hapšenje i planirala je da uhapsi 17 osumnjičenih.

Svih 17 osumnjičenih je uhapšeno već narednog jutra, a istražitelji su konfiskovali svih 11 prodavnica koje vrede više od milion dolara.

Ova velika operacija hapšenja je usmerena na one koji su na prevaru slali stotine hiljada dolara u Jemen, najverovatnije kako bi finansirali terorističke aktivnosti Islamske države (ISIS).

Navodi se da je Hilari Klinton, podržavajući Muhameda Tahira Džaveda dok je bila sekretarka države, pomogla da se Teksas preplavi islamskim izbeglicama koje su bile saučesnici u Muhamedovoj šemi.

Biće zanimljivo videti kako će američki narod reagovati na činjenicu da je Hilari Klinton dobila 500.000 dolara od muslimana osumnjičenog za podržavanje islamskog terorizma i to pred predsedničke izbore.

OVO MOŽE SAMO U BiH: IZ ZATVORA U MINISTARSKU FOTELJU!

Koliko je Bosna i Hercegovina mimo drugih zemalja, pa ju često nazivaju i "Apsurdistan", a društvo bez sistema vrijednosti kakav je recimo u evropskim zemljama, s kojima se volimo porediti, ilustruje i ovaj slučaj

Političari u BiH godinama dokazuju da su iznad zakona i da pravila za njih ne važe.

Koliko je Bosna i Hercegovina mimo drugih zemalja, pa ju često nazivaju i "Apsurdistan", a bosanskohercegovačko društvo bez sistema vrijednosti kakav je uobičajenm recimom u evropskim zemljama, s kojima se Bosna i Hercegovina voli porediti, ilustruje i posljednji slučaj, u kojem je, u roku od četiri dana, važan državni službenik veoma važnog ministarstva na nivou države uhapšen, odveden u pritvor, sa javnom podrškom šefova stranaka koje su u vlasti na nivou Bosne i Hercegovine da je podoban za ministra u državnom Savjetu ministara.

Nije poznat primjer u iole poznatijoj zemlji igdje u svijetu, u Evropi da i ne pominjemo, da bi pojedini ministri ili drugi visoki zvaničnici države mogli obavljati funkciju a da su se našli u pritvoru ili se protiv njih vodi sudski spor. Kako se to onda najnormalnije događa, ili se to dešavalo, na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni godinama unazad, i u javnosti nametnulo nešto kao maltene normalna stvar, koja nije vrijedna ozbiljnije pažnje?

Vjerovatno zbog mnogih obrazaca ponašanja kakvi su u drugim zemljama prosto nezamislivi, a kod nas su nametnuti kao normalan i prihvatljiv obrazac ponašanja, kao i zbog toga što su u Bosni i Hercegovini urušene temeljne vrijednosti, sve nemoguće dobija dimenziju mogućeg.

Urušen sistem vrijednosti

Tri dana nakon što je uhapšen, a dan poslije određivanja jednomjesečnog pritvora, Bakir Dautbašić, generalni sekretar Ministarstva bezbjednosti Bosne i Hercegovine, dobio je "zeleno svjetlo" Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine da može postati ministar u Savjetu ministara BiH, kao kandidat Saveza za bolju budućnost Bosne i Hercegovine Fahrudina Radončića.

Odluka je donesena jednoglasno, a kako navodi portparolka CIK-a Maksida Pirić, izvršene su provjere propisane zakonom. Ime kandidata za funkciju ministra dostavljeno je predsjedavajućem Savjeta ministara istog dana kada je Državna agencija za istrage i zaštitu, prema nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine, uhapsila Dautbašića, zbog sumnje da je ometao rad pravosuđa. Najotvoreniji je bio predsjednik Naše stranke Predrag Kojović, koji je kazao kako je javni ambijent i sistem društvenih vrijednosti u kojem živimo, nažalost, takav da političke partije na vlasti kriminal ili nemoral svojih članova s ponosom nose na reveru.

"Otvoreni, javni pritisak na Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine ukazuje da je SBB nakon ulaska u vlast spreman igrati političku igru po pravilima koja su ustoličili SDA [Stranka demokratske akcije], HDZ [Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine] i SNSD [Savez nezavisnih socijaldemokrata] u svojoj praksi obnašanja vlasti", kazao je Kojović. "Po čemu se onda oni razlikuju od SNSD-a, koji ne poštuje odluke Ustavnog suda i Suda Bosne i Hercegovine?", upitao je Kojović.

I dok CIK potvrđuje da Dautbašić ispunjava kriterije da postane ministar, iz Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine su izdali zajedničko saopštenje za javnost, u kojem osuđuju, kako navode, pokušaje grubog političkog pritiska na njihov rad. Ove dvije pravosudne institucije poručuju da će djelovati nezavisno i u skladu sa najvišim pravosudnim standardima. Jedna agencija uhapsi, a onda treba izdati potvrdu za osobu koju je uhapsila da zadovoljava kriterije za ministra. Dakle, ukoliko se utvrdi da nema nepravilnosti, Dautbašić bi mogao postati ministar, iako će narednih mjesec dana provesti u pritvoru.

U međuvremenu je ministar bezbjednosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić suspendovao Dautbašića i inicirao pokretanje disciplinskog postupka protiv ovog zvaničnika, a ta informacija je u medijima prošla nezapaženije nego bilo koja vezana za stanje na estradi.

Politika iznad prava

Zanimljivo je da je priču o hapšenjima krupnih riba u Bosni i Hercegovini pokrenuo i na velika vrata je plasirao u javnost upravo ministar bezbjednosti Mektić u obraćanju novinarima u sjedištu SIPA-e ovog mjeseca, najavivši, po ko zna koji puta, odlučniju borbu protiv kriminala u zemlji, a naročito u bh. entitetu Republika Srpska, konkretno apostrofirajući entitetskog predsjednika Milorada Dodika. Dodik je, pak, sve iskoristio ne bi li situaciju preokrenuo u svoju korist, izjavivši da su izjave ministra bezbjednosti da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine vodi istragu protiv njega, koja će uskoro biti okončana, samo dokaz da je Tužilaštvo pod izuzetnim političkim pritiskom.

"To je dio scenarija za rušenje vlasti u Republici Srpskoj i njenih institucija. Nedopustivo je da se na takav način blate institucije Republike Srpske i njeni zvaničnici. Moje je da branim i institucije i one koji ih predstavljaju", poručio je Dodik, oštro se obrušivši zbog pritiska na Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine.

Zanimljivo je da presudu ima i bivši ministar rada, a sada energetike Republike Srpske Petar Đokić, koji je prije izbora za ministra pravosnažno osuđen na tri mjeseca zato što je njegova privatna firma "ukrala" impulse Telekomu Srpske i tako zaradila gotovo 140.000 konvertabilnih maraka (70.000 eura), o čemu su pisali entitetski mediji. I [tadašnji] premijer Republike Srpske Aleksandar Džombić je upoznat s tim da je sudski postupak protiv mene bio politički motivisan", tvrdio je Đokić i negirao da zbog ove presude nije predložen za ministra policije, kako se spekulisalo nakon oktobarskih izbora.

Pamti se, o čemu se takođe pisalo, da je među funkcionerima koji su priznali krivicu i Branko Dokić, bivši državni ministar saobraćaja i komunikacija. On je za nesavjestan rad u službi dobio uslovnu kaznu zatvora od šest mjeseci, a morao je da plati i novčanu kaznu. Tada je Dokić rekao da ne vidi nijedan razlog da se povuče sa mjesta ministra, ali da je razmišljao da se zbog presude ipak povuče iz javnog života. Međutim, presuda ga nije spriječila da kasnije sjedne u poslaničku fotelju Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. "Presuda mi u karijeri nije smetala, ali je uticala na moje zdravlje", rekao je tada Dokić, koji je sada dekan Elektrotehničkog fakulteta u Banja Luci.

Dodatno političko 'trovanje'

Ovakva praksa je nepoznata u bilo kojoj evropskoj zemlji, da, recimo, političke ličnosti najavljuju javno hapšenja drugih političkih ličnosti i osoba na veoma važnim javnim funkcijama, a potom dužnosnici na ključnim mjestima u državnoj upravi ne samo da ne odgovaraju za svoje postupke, nego još dobivaju i direktnu podršku svojih političkih stranaka i stranačkih lidera, što dodatno izaziva već ionako ozbiljno poljuljano povjerenje u državne institucije, uz direktno predočavanje kako je politička volja, interes i politički uticaj iznad prava i, pogotovo, pravde.

To samo doprinosi da se dodatno "truje" već ionako zatrovana politička atmosfera u Bosni i Hercegovini, a posebno u Republici Srpskoj, i to u periodu kada bosanskohercegovačke vlasti uporno "trube" o svojoj spremnosti za apliciranje Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji.

Niko ne pokušava niti postaviti, a kamoli odgovoriti na pitanje ko to sebi može, i smije, dozvoliti, osim da manipuliše tom vrstom informacija, koje ne bi trebao da posjeduje, da na taj način vrši pritisak na tužilaštva i sudove i da li su političke stranke i njihovi funkcioneri iznad pravosudnih organa i institucija države, uzimajući za pravo da direktno derogiraju sudsku vlast, a s druge strane zagovara demokratske i evropske vrijednosti koje sada u Bosni i Hercegovini malo ko kani provoditi.